Imunosni sustav kompleksan je mehanizam bioloških procesa koji štite tijelo od štetnih organizama i bolesti. Ukoliko imunosni sustav ne može ispunjavati svoju zadaću, bilo zbog poremećaja u radu ili nedostatka nekih njegovih elemenata, to dovodi do razvoja imunodeficijencija. Imunodeficijencije su bolesti kod kojih je povećana sklonost infekcijama. One mogu biti primarne i sekundarne, s time da su sekundarne češće. Sekundarne imunodeficijencije najčešće nastaju kao rezultat neimunolških sistemskih bolesti poput dijabetesa, AIDS–a i pothranjenosti. Javljaju se kod starijih, teško bolesnih ili hospitaliziranih bolesnika u kojih je imunosni sustav narušen, no mogu se javit i kod mlađih osoba. Za razliku od sekundarnih, koje su urokovane nekim vanjskim faktorima, primarne imunodeficijencije su uzrokovane genetskim faktorima te se najčešće javljaju u djetinjstvu. Pacijenti koji boluju od primarnih imunodeficijencija puno su izloženiji raznim infekcijama koje se uobičajeno pojavljuju na koži, u grlu, plućima ili koštanoj srži. Primarne imunodeficijencije su poremećaji koji su genetski određeni te se mogu javiti samostalno ili kao dio sindroma. One se dijele u nekoliko skupina s obzirom na dio sustava koji je narušen ili je deficijentan. Jedan od primjera T–staničnih deficijencija koje nastaju kao rezultat bolesti jest DiGeorgeov sindrom. T–stanice potrebne su kako bi stvorila antitijela protiv određenog antigena, a ukoliko je njihova količina smanjena ili su one defektne proces stvaranja antitijela neće biti moguć ili će njihova količina biti znatno smanjena. Postoje i primarne imunodeficijencije koje dovode do deficijencije B–stanica, a najpoznatija je agamaglobulinemija vezana uz X–kromosom. Primarne imunodeficijencije koje dovode i do B– i do T–deficijencija su SCID (teška kombinirana imunodeficijencija), Wiskott–Aldrichev sindrom te ataksija teleangiektazija. Poremećaji fagocitnog sustava također spadaju pod primarne imunodeficijencije, a neki od primjera su Chediak–Higashijev sindrom i kronična granulomatoza. Ovu bolest također karakteriziraju česte ponavljajuće infekcije koje nastaju zbog poremećaja rada fagocitnih stanica. Jedna od primarnih imunodeficijencija koje dovode do nedostatka komplementa najčešće je uzrokovana nasljednim angioedemom. Zbog deficijencije komplementa dolazi do poremećaja fagocitoze i opsonizacije. Svi ovi poremećaji su nasljedni te nastaju zbog mutacija na različitim genima.