Svrha ovog završnog rada je objasniti koje se kognitivne smetnje javljaju nakon stečene ozljede mozga te ih sagledati unutar radno-terapijskog konteksta. Također, istaknuta je važnost radne terapije kao struke koja stavlja naglasak na upotrebu okupacija tijekom intervencije i njene važnosti u rehabilitaciji osoba nakon stečene ozljede mozga. U preglednom radu navedeni su najčešći uzroci stečene ozljede mozga s naglaskom na traumatsku ozljedu mozga i moždani udar. Bitna stavka kod traumatskih ozljeda mozga je i dijagnostika ozljede koja se temelji na raznim pregledima, metodama obrade, Glasgow Coma Scale (GCS, Teasdale &Jennet, 1974) rezultatu, trajanju kome i duljini PTA (postraumatske amnezije). Zatim objašnjene su i cerebrovaskularne bolesti koje se dijele na ishemije i intracerebralno krvarenje. Cilj rada je objasniti i kogniciju i kognitivne funkcije kako bi znali koje se kognitivne poteškoće mogu javiti i kako one utječu na izvođenje svakodnevnih okupacija. Spomenuto je stoga što su okupacije i koja je njihova uloga u životu pojedinca. Od specifičnih kognitivnih poteškoća koje se javljaju nakon stečene ozljede mozga objašnjene su poteškoće percepcije, pamćenja, pažnje, praksije, jednostranog zanemarivanja i govora te njihov utjecaj na izvođenje okupacija. Naglasak je na ulozi radnog terapeuta koji pojedinca promatra holistički i individualno i prema tome adekvatnom procjenom primjenjuje radnoterapijsku intervenciju s obzirom na nastale poteškoće surađujući pritom s multidisciplinarnim timom kao sastavnim temeljem rehabilitacije. Opisane su procjene i intervencije koje radni terapeuti koriste s klijentom s ciljem poboljšanja izvođenja aktivnosti svakodnevnog života. Objašnjena je i uloga kognitivne rehabilitacije koja je sve važnija u tretmanu i oporavku osobe zbog znatnog utjecaja kognitivnih smetnji na funkcionalnu neovisnost, produktivan život i društvenu integraciju.