Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se klinički očituje napadajima. Oni se pojavljuju u različitim vremenskim razmacima, a najčešće se mogu prepoznati po karakterističnim simptomima. Najčešći simptomi su: glavobolja, promjene u raspoloženju ili nivou energije, vrtoglavica, nesvjestica, smetenost i gubitak pamćenja, poremećaj svijesti. Zdravstvena njega kod oboljelih je kompleksna i zahtjeva dobro educiranu medicinsku sestru. Vrlo značajno je individualizirati pristup ka oboljenom te osmisliti pravodobni plan zdravstvene njege. Oboljelu osobu treba educirati o bolesti i načinu života koji će omogućiti da epilepsija ne bude ograničavajući faktor u radu i postizanju željenih ciljeva u životu. Pozornost je usmjerena na slijed fizičkih aktivnosti koje povoljno utječu na samu oboljelu osobu. Medikamentozna terapija u liječenju epilepsije također igra značajnu ulogu. Postoji niz lijekova koji mogu ublažiti atake. Niz sestrinskih dijagnoza svezi epilepsije omogućavaju da skrb za oboljelog bude još kvalitetnija te da se pravovremeno spriječe moguće neželjene posljedice. Nasljedni čimbenici imaju veliku ulogu u obolijevanju, zato je obiteljska anamneza važan niz podataka za dijagnosticiranje bolesti, njeno praćenje i liječenje. Zadaci medicinske sestre vezani su za prepoznavnje napada, opservacije bolesnika prije, za vrijeme i nakon napada, kontrolu napada te postupke koje je potrebno učiniti za vrijeme epileptičkog napada. Također, pozornost treba obratiti na žene u periodu začeća, tijekom trudnoće i za vrijeme poroda. Umanjivanje uzročnika stresa u takvim situacijama znatno smanjuje mogućnost napada.