Bimaleolarni prijelom skočnog zgloba je prijelom koji se javlja i u lateralnom i medijalnom maleolu na distalnim krajevima kosti tibije i fibule koje se spajaju s talusom i čine gornji gležanjski zglob. Mehanizam ozljede u većini slučajeva je pad (Lesić i sur. 1992. 66%). Glavni faktori rizika su dob, dijabetes melitus, reumatološke bolseti i ovisnost o alkoholu. Liječenje se provodi neoperativno ili operativno ovisi o stanju pacijenta. U radu je opisna fizioterapijska procjena koja služi fizioterapeutu da dobije uvid u problem pacijenta kao i ograničenja koja mu taj problem predstavlja. Procjena se sastoji od objektivne i subjektivne te je vrlo bitno da bude detaljno provedena. U procjeni bimaleolarnog prijeloma fizioterapeut osim uzimanja anamneze pacijenta napravit će i testove i mjerenja za koje smatra da su najbolji za dijagnozu bimaleolarnog prijeloma. Manualnim mišićnim testom ispitat će snagu mišića, dok će goniometrijom izmjeriti opseg pokreta. Manualni mišićni test i goniometrija važni su za fizioterapeuta s obzirom da se radi o prijelomu što znači da je ekstremitet bio ili je imobiliziran što dovodi do atrofije mišića i ograničenja opsega pokreta u zglobovima. Fizioterapeut nakon provedene procjene kreće u izradu plana i programa intervencije. Tijekom intervencije koristit će različite fizikalne agense koji će pomoći pacijentu u liječenju. Neki od agenasa koji se koriste u liječenju bimaleolarne frakture su TENS, terapija ultrazvukom i krioterapija. S obzirom na gubitak snage i opsega pokreta jedna od glavnih intervencija su terapijske vježbe koje najbolje pomažu u vraćanju normalne funkcije. Osim toga ručna limfna drenaža provodi se kod pacijenata koji imaju problem s oticanjem limfe i pojavom edema. Neki od novijih pristupa koji se koriste u intervenciji su Kinesio Taping, mobilizacija mekih tkiva i Mulliganov koncept.