Unatoč svojoj debljini i snazi Ahilova tetiva je jedna od najčešće ozljeđivanih. Incidencija je u stalnom porastu što se objašnjava različitim teorijama, od kojih neke ukazuju na povećan broj degenerativnih bolesti tetive, a druge na sve veći udio ljudi koji se bave sportskom aktivnošću, posebice u starijoj populaciji. Osim tog, jedan od važnih faktora je zasigurno i prekomjeran broj kilograma, a posebice pretilost. Unatoč tomu što je broj pacijenata u konstantnom porastu već desetljećima i dalje ne postoji konsenzus o tome koji je način liječenja najbolji. Dolazi do postepenog zaokreta od dugotrajne imobilizacije koja se smatrala nužnom radi očuvanja tetive prema sve većem korištenju ubrzanih rehabilitacijskih protokola koji zagovaraju upravo raniju mobilizaciju te rano opterećivanje tetive. Cilj ovog rada je prikaz fizioterapijskog procesa nakon rupture Ahilove tetive, od samog početka koji čini fizioterapijska procjena, preko fizioterapijske intervencije sve do evaluacije. Ukratko će biti prikazane metode liječenja tetive te njena anatomija i biomehanika.