Hitna stanja u psihijatriji klasificiraju se kao akutni poremećaji mišljenja, raspoloženja, ponašanja ili socijalnih odnosa koji nalažu hitnu intervenciju ili neodgodivu hospitalizaciju. To su najčešće stanja akutne psihoze, anksioznosti, nasilnog ili destruktivnog ponašanja, psihomotorne agitacije, uznemirenosti ili suicidalnosti. Hitna psihijatrijska stanja nastaju kao posljedica raznih događaja ili situacija. U kući ili okolini bolesnika, ona mogu biti izrazito neugodna i opasna te zahtijevaju intervenciju, dok ista stanja na psihijatrijskom odjelu mogu biti samo manji incident, bez posljedica. Mnogi, nerijetko, vrlo burno reagiraju na izražavane psihičke poremećaje, većinom zbog neznanja ili predrasuda. Medicinska sestra je profesionalac koji ulazi u komunikaciju s takvim bolesnicima. Njezino sudjelovanje u bolesnikovu oporavku od iznimne je važnosti jer ga uči ponovnoj resocijalizaciji i povratku u životnu sredinu. U najužem je kontaktu s bolesnikovom obitelji pa je kompetentna uočiti prve promjene i stručnom timu iznijeti svoja zapažanja koja mogu biti vrlo značajna za daljnji postupak u liječenju. Unatoč važnosti koja se pridaje hitnim stanjima u psihijatriji, interdisciplinarnim pristupom kod hitnih stanja, mnoga istraživanja pokazala su da se zdravstveni timovi suočavaju s velikim poteškoćama u komunikaciji, nedostatku znanja i iskustva u području psihijatrije. Ti čimbenici povezani su s nedostatkom ljudskih resursa, stigmom i predrasudama prema psihijatrijskim bolesnicima te u konačnici psihijatrijski bolesnici najčešće ne dobiju odgovarajuću skrb u hitnosti svog stanja. Identificiranje profila medicinskih sestara/tehničara koji u hitnim službama skrbe za takve bolesnike od najveće je važnosti za područje psihijatrije.