Želudac ili grč. gaster, je organ koji se nalazi u trbušnoj šupljini, služi za probavu i kao spremište hrane. Stijenka želuca građena je od četiri sloja. Sekrecijske žlijezde želuca gotovo u cijelom probavnom sustavu luče probavne enzime, a mukozne žlijezde stvaraju sluz koja služi za podmazivanje i zaštitu želuca. U želučanoj sluznici postoje još dvije važne vrste tubularnih žlijezda, gastrične (kiselinske) luče pepsinogen, solnu kiselinu i unutarnji faktor, a pilorične sluz i hormon gastrin. Karcinom želuca maligni je epitelni tumor želučane sluznice te je klinički najznačajnija novotvorina adenokarcinom koji čini oko 85% svih zloćudnih tumora želuca. Drugi je po smrtnosti i četvrti po učestalosti svih karcinoma u svijetu. Karcinom želuca pokazuje znatne geografske varijacije, tako je utvrđeno da bolest ima najveću incidenciju u istočnoj Aziji, dok je mnogo rijeđa u Europi i SAD-u, što se povezuje s prehranom i utjecajem okoline. Kronična bakterijska infekcija s H. pylori je najvažniji rizični čimbenik za želučani karcinom te je SZO ovu bakteriju proglasio potencijalnim humanim patogenom. Dimljena i jako zasoljena hrana uz nedovoljno konzumiranje voća i povrća još jedan su uzrok razvitka karcinoma želuca. Učestalost je veća kod ljudi krvne grupe A. Nasljedni difuzni rak želuca javlja se u kasnim četrdesetim godinama, a tome je odgovorna greška u genu CHD1, koji kodira E-kadherin. TNM klasifikacija najčešća je klasifikacija kod karcinoma želuca, a temelji se na anatomskoj proširenosti bolesti. Klasifikacijom po Laurenu želučani karcinomi histološki se klasificiraju kao intestinalni ili difuzni. Klasifikacijom SZO-a dijelimo karcinome bazirane prema morfološkim karakteristikama, gdje adenokarcinomi imaju daljnju podjelu prema načinu rasta: papilarni, tubularni, mucinozni i tip stanica prstena pečatnjaka. Borrmannovom klasifikacijom dijelimo ih na osnovu makroskopskog izgleda. Karcinogeneza želuca je proces od više koraka koji uključuje napredovanje defekta iz normalne sluznice, kroz kronični gastritis, atrofiju sluznice do intestinalne metaplazije, displazije te kao posljednja stavka, karcinom želuca. Simptomi rane faze karcinoma želuca često su nespecifični, što često dovodi do dijagnoze tek u poodmakloj fazi bolesti. U 50% slučajeva, jedini simptomi rane faze karcinoma želuca su bol u trbuhu i gubitak težine. Dijagnostička obrada mora sadržavati anamnezu i klinički pregled, kompletnu krvnu sliku i biokemijske pretrage krvi, ezofagogastroskopiju s biopsijom tumora, endoskopski ultrazvuk, CT toraksa, abdomena i zdjelice. Kod oboljelih od karcinoma stadija 0 i 1 dovoljno je kirurško liječenje, dok kod onih sa stadijem 2 i 3 preporučuje se provesti kemoterapija prije kirurškog zahvata što smanjuje mogućnost ponovnog vraćanja karcinoma Liječenje karcinoma želuca može se provesti resekcijom (kirurška ili endoskopska), radioterapijom, kemoterapijom ili kombinacijom navedenih metoda, a odabir ovisi o stadiju bolesti i stanju bolesnika.