Starenje je cjeloživotna fiziološka pojava na koju jedan manji dio utjecaj imaju geni, dok najveći utjecaj imamo ipak mi sami te naša okolina. Možemo reći kako je starenje normalna pojava svakog živog bića, čiji početak smatramo rođenjem, a traje sve do smrti. Od iznimne je važnosti naglasiti kako starost i bolest nisu istoznačnice te kako osoba starije životne dobi nije nužno i bolesna osoba iako joj se događaju fiziološke starosne promjene svih organskih sustava. Prema različitim aspektima starenja, nije opravdano poistovjetiti starenje sa kronološkom dobi pojedinca zbog različitosti među ljudima. Biološko, psihološko i socijalno starenje ne počinju istovremeno te nije moguće odrediti početak navedenih starosnih promjena. Starost prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji dijelimo na ranu, srednju i duboku; rana traje od 65. do 74. godine života, srednja od 75. do 84. godine, dok duboka starost započinje sa navršenih 85 godina života te traje do smrti. Kroz rad će biti prikazane teorije starenja i njihovi predstavnici, a naglasit će se i važnost interdisciplinarne znanosti gerontologije koja proučava starenje sa svim njezinim obilježjima. Cilj ovoga rada je opisati tjelesne i kognitivne promjene koje se događaju tijekom starenja i koje možemo uočiti u starijoj životnoj dobi. Opisat ćemo normalne (fiziološke) promjene kroz sve sustave organe ljudskog organizma do kojih dolazi procesom starenja te najčešća tjelesna oboljenja. Nadalje, u radu će biti prikazane uobičajene kognitivne promjene, poput pažnje i pamćenja, te patološka mentalna i kognitivna oboljenja s kojima se susreću osobe starije životne dobi. Prikazat ćemo pozitivne i negativne učinke životnog stila i navika svakog pojedinca tokom njegova života na promjene koje se kasnije zbivaju tijekom starije životne dobi. Psihologija starenja postaje sve popularniji dio razvojne psihologije, a predmet proučavanja su joj promjene na emocionalnoj i kognitivnoj razini tokom starenja pojedinca. Na kraju, naglasit ćemo važnost tjelesne aktivnosti i rehabilitacije te ulogu fizioterapeuta u svim navedenim promjenama, kako u tjelesnim tako i u kognitivnim. U ovom dijelu bit će prikazana pozitivna uloga tjelesne aktivnosti na život pojedinca, dok se cilj rehabilitacije planira individualno za svakog pojedinca, u granicama koje su prilagođene pojedincu i njegovom trenutnom zdravstvenom stanju.