Sažetak | Terminologija u fizioterapiji odnosi na stručne nazive ili termine koji se upotrebljavaju u području fizioterapije. Terminologija kao sustav precizno i jednoznačno određenih osnovnih pojmova pridonosi izgradnji sustava fizioterapijske znanosti. Fizioterapeut, kao zdravstveni stručnjak, mora znati razumjeti, obrazložiti i primjenjivati terminologiju struke. Korijeni fizioterapijskih pojmova sežu u daleku prošlost, još od doba drevne medicine, a njima se služimo i u suvremenoj fizioterapiji. Terminologiji u fizioterapiji potrebna je standardizacija koja podrazumijeva usklađivanje po načelu sustavnosti, jednoznačnosti te uklopljenosti u hrvatski jezik. Pod utjecajem globalizacije započinje prihvaćanje engleskih naziva u izvornom obliku, iako u stručnoj literaturi nalazimo razne hrvatske prevedenice koje su neprihvatljive u fizioterapijskoj terminologiji. Terminologija u fizioterapiji nadopunjuje se sa latinskim terminima iz ljudske anatomije. Fizioterapeut mora biti upoznat sa latinskim i hrvatskim nazivljem anatomskih položaja, struktura, regija, osi i ravnina. Korištenje anatomske terminologije omogućuje preciznije orijentiranje u promatranoj strukturi tijela i smanjuje vjerojatnost greške i nejasnoća u profesionalnom sporazumijevanju. Međunarodna organizacija fizioterapeuta pod nazivom Svjetska fizioterapija (eng. World Physiotherapy) objedinila je preko 300 stručnih pojmova u svom službenom pojmovniku koji je razvijen da podrži fizioterapiju kao granu znanosti. Svi postupci ove organizacije provode se kako bi se osigurala dosljednost u terminologiji i pomoglo međunarodno tumačenje pojmova. Na općem sastanku Europske regije Svjetske organizacije fizioterapeuta održanom 2008. godine u Grčkoj, prihvaćen je terminološki rječnik fizioterapijski pojmova na engleskom jeziku, kojem je u cilju promicanje jasnih i dosljednih poruka o tome što je fizioterapija. Uslijedila je revizija navedenog rječnika 2010. godine te je zadnje izdanje rječnika izdano 2012. godine. U terminološkom rječniku, temeljni fizioterapijski pojmovi su abecedno raspoređeni, detaljno opisani, te je uz svaki termin priložena referenca. 5 U formiranju fizioterapijske terminologije bitna je i Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (skraćeno MKF) koja pruža objedinjenje rehabilitacijskih disciplina univerzalnim pojmovnikom. MKF je skup smjernica Svjetske zdravstvene organizacije vezanih za zdravlje i invalidnost, čija je prva verzija objavljena 1980. godine. To je konceptualna osnova za definicije, mjerenja i formuliranja politike za zdravlje i invalidnost. MKF kao višenamjenski klasifikacijski vodič namijenjen je širokom spektru uporabe u različitim, ponajprije zdravstvenim sektorima, pa tako i fizioterapiji. Nadalje, pomaže u pružanju i ujednačavanju jedinstvene internacionalne terminologije u fizioterapiji. MKF koristi se sustavom šifriranja koji se sastoji od prefiksa, numeričke šifre i takozvanih MKF kvalifikatora. (4) |