Bol je peti vitalni znak i najčešća poslijeoperacijska poteškoća. Iako se poslijeoperacijska bol očekuje, ona i dalje nije adekvatno tretirana. Najčešći razlog je neadekvatno reagiranje na bolesnikovo izvješće o boli. Bol je subjektivan doživljaj i jedini vjerodostojni pokazatelj boli je bolesnik sam. Bol se može klasificirati prema dužini trajanja na akutnu i kroničnu bol, a prema patofiziologiji na nociceptivnu i neuropatsku. Medicinske sestre dio su tima za liječenje poslijeoperacijske boli koje su najviše uz bolesnika i koje kontinuirano prate bolesnikovo zdravstveno stanje. Točna procjena poslijeoperacijske boli važna je jer pridonosi preciznosti ordiniranja analgetika i adekvatnom korištenju nefarmakoloških metoda liječenja boli. U procjeni boli koriste se skale za procjenu boli, jednodimenzionalne ili multidimenzionalne. Najčešće korištene su jednodimenzionalne skale zbog njihove jednostavnosti, npr. numerička skala od 0-10 (NMR – numeric rating scale) i vizualno - analogna skala (VAS). Procjena boli provodi se u pravilnim vremenskim razmacima, jer se bolesnikov intenzitet boli može mijenjati iz sata u sat. Poslijeoperacijska bol u pravilu se liječi farmakološkim postupcima i zahtijeva multidisciplinarni pristup. Osnova analgetske terapije su opioidni analgetici. Uz njih se još koriste neopioidi, nesteroidni antiupalni lijekovi, analgetici i koanalgetici, lokalni analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi. Regionalni analgetski postupci su također dobar izbor za farmakološko liječenje boli. Suzbijanje akutne poslijeoperacijske boli treba biti prilagođeno operativnom zahvatu i procijenjenom intenzitetu boli. Adekvatno tretiranje boli doprinosi bržem oporavku bolesnika, kao i prevenciji drugih poteškoća izazvanih bolovima (neadekvatno disanje, smanjena pokretljivost, nezadovoljstvo bolesnika...).