Moždani udar, poznat kao cerebrovaskularni inzult, apopleksija i kap, označava neurološki poremećaj koji nastaje naglo i najveći je uzrok smrtnosti u svijetu te prvi uzrok invalidnosti u Republici Hrvatskoj. Velika važnost pridaje se prevenciji jer rizik od nastanka možemo smanjiti tako što ćemo djelovati na čimbenike rizika. Postoje čimbenici rizika na koje ne možemo utjecati kao što su dob, spol, rasa, naslijeđe, ali i oni na koje možemo utjecati, kao što su stil življenja te razne bolesti i bolesna stanja. Moždani udar uzrokuje značajne tjelesne, kognitivne, psihosocijalne posljedice različitih stupnjeva, koje ograničavaju čovjeka u aktivnostima svakodnevnog života. Oporavak će ovisiti o vrsti moždanog udara, koji može biti ishemijski i hemoragijski te o tijeku rehabilitacije koju je važno započeti što prije nakon pojave prvih simptoma. Cilj rehabilitacije je vratiti bolesniku što veću neovisnost i samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Patološka oštećenja u živčanom sustavu uzrokuju motoričke deficite kojima se bavi neurofizioterapija. Fizioterapeut provodi procjenu, određuje ciljeve, plan i program te provodi fizioterapijsku intervenciju i konstantnu evaluaciju procesa. Da bismo mogli sastaviti fizioterapijski plan vrlo je bitno da na početku provedemo kvalitetnu fizioterapijsku procjenu. Kliničko zaključivanje temelji se na informacijama koje nam osigurava procjena koja je zato najvažniji korak u procesu izrade plana rehabilitacije. Rezultati koje dobijemo fizioterapijskom procjenom upisuju se u fizioterapeutski karton, a sama procjena sastoji se od fizioterapeutskog pregleda te adekvatnih testova i mjerenja. Svrha ovog rada je prikazati probleme funkcioniranja s fokusom na motoričko funkcioniranje te mogućnosti korištenja različitih metoda procjene funkcionalnog statusa pacijenata kod moždanog udara.