Problemi mentalnog zdravlja javljaju se u svim kulturama bez obzira na dob te imaju veliki utjecaj na fiziĉku i socijalnu sferu ţivota. Stare civilizacije povezivale su pojavu duševnih bolesti s bogovima ili demonima, pa se u lijeĉenju takvih bolesti primjenjivalo vraĉanje, egzorcizam i drugi nehumani postupci. Prekretnicu u odnosu prema duševnim bolesnicima donijela je Francuska revolucija, a francuski lijeĉnik Pinel zasluţan je što su duševnim bolesnicima u pariškoj umobolnici Bicêtre 1793. godine bili skinuti lanci; time je zapoĉelo novo razdoblje u psihijatriji. Mentalno zdravlje tiĉe se svakodnevih ţeljenih, potrebitih i od drugih oĉekivanih okupacija u koje su ljudi ukljuĉeni kao što su aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena. Djelovanje radnog terapeuta kao ĉlana multidisciplinarnog tima u lijeĉenju i rehabilitaciji psihijatrijskih bolesnika temelji se na radnoterapijskim intervencijama kojima je svrha podizanje kvalitete ţivota osobe. Radnoterapijske intervencije dio su radnoterapijskog procesa koji zapoĉinje procjenama koje omogućuju radnom teraputu prikupljanje vaţnih informacija za planiranje intervencija. Cilj tehnika i aktivnosti koje koristi radni terapeut kao što su progresivna mišićna relaksacija, abdominalno disanje, mindfulness, trening socijalnih vještina i kreativne radionice jest usvajanje, odrţavanje i unaprijeĊenje radnih navika, adekvatnije suoĉavanje sa problemima i stresom te općenito bolje funkcioniranje u obitelji, društvu i zajednici. U radu s psihijatrijskim bolesnicima radni terapeut duţan je poštovati Etiĉki kodeks, znati prava osoba s duševnim smetnjama odnosno pridrţavanjem etiĉkih i profesionalnih standarda prakse biti primjer budućim terapeutima. TakoĊer je potrebno da terapeut stvori ozraĉje povjerenja i poštovanja kroz interakcije s korisnicima. U radu će se opisati lijeĉenje i rehabilitacija psihijatrijskih bolesnika sa stajališta radne terapije, relativno mlade struke koja još uvijek traţi svoje mjesto pod suncem.