Rak dojke najčešći je rak i vodeći uzrok smrti od raka među ženama širom svijeta. Globalno postoji velika razlika u stopi preživljavanja od raka dojke. Faktori koji su potencijalni rizik za razvoj raka dojke se mogu podijeliti u skupine nasljednih faktora i skupinu vanjske faktore koji su uvjetovani načinom života. Prva skupina su spol, dob, rasa i nasljedni faktori, dok su druga skupina prehrana, dugotrajno korištenje oralne kontracepcije ili nadomjesne terapije. Bitan čimbenik je pravovremeno otkrivanje jednom od dijagnostičkih metoda. Samopregled dojki, mamografija, UZV, CT, MR, tumorski markeri, biopsija, citopunkcija ili scintigrafija su metode koje se koriste pri otkrivanju. Liječenje se provodi najčešće operativno odnosno primjenom postupaka kemoterapije, imunoterapije i hormonske terapije. Posljedice liječenja nastojimo umanjiti primjenom fizioterapijskih postupaka u preoperativnoj i postoperativnoj fazi. Preoperativna fizioterapija bazirana je na davanju informacija što mogu očekivati i s kakvim problemima će se susretati te kakve postupke ćemo primjenjivati u ranoj fazi i kasnijoj fazi rehabilitacije. Ciljevi fizioterapije će ovisiti i o početnom stanju pacijenta što je najbolje doznati iz detaljne anamneze koje se uzima od pacijenta. Pravovremena edukacija, stjecanje povjerenja pacijenta i aktivno sudjelovanje mogu uvelike utjecati na daljnji tijek i brzinu oporavka. Najčešći ciljevi su održavanje opsega pokreta, smanjenje boli, suzbijanje nastanka limfedema kao i poboljšanje kvalitete života u aktivnostima svakodnevnog života. Evaluacijski instrumenti koji koriste prilikom procjene su objektivna mjerila opsega pokreta prije i poslije primjene fizioterapijskih procedura, mjere cirkularnosti te primjena upitnika za procjenu kvalitete života. Pacijenti s rakom dojke imaju tjelesne simptome i psihičke poteškoće koji negativno utječu na njihovu kvalitetu života. Ovisno o odabiru liječenja i primjeni kemoterapije, posljedice su različite. Psihosocijalni problemi otežavaju fizičke simptome stoga ovaj čimbenik bitno utječe na liječenje. Psihološka komponenta uz fizioterapijsku intervenciju trebala bi djelovati komplementarno kako bi osobi pružila mogućnost za oporavak vlastite percepcije o sebi, svom tijelu i funkcioniranju u svakodnevnom životu.