Sažetak | Depresija je psihički poremećaj kojega karakteriziraju bitna obilježja promjene
raspoloženja, utučenost, pomanjkanje radosti, čuvstvena praznina, bezvoljnost, gubitak
interesa i niz tjelesnih tegoba. Depresivni poremećaji se dijagnosticiraju prema američkom
priručniku „Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja“ (DSM-IV) i prema
sustavu klasifikacije bolesti „Međunarodni sustav klasifikacije bolesti“ (ICD-10). Depresivni
poremećaj utječe na cjelokupni život, funkcioniranje i ponašanje oboljele osobe, a ako se na
vrijeme ne liječi, postoji opasnost od teških komplikacija te nerjetko fatalno završava. Za
razliku od ostalih poremećaja i patnji, u depresiji pacijent ne osjeća ljubav, simpatije, riječi
ohrabrenja i potpore svojih bližnjih, te ponekad oni mogu i pogoršati njegovo stanje. U
etiologiju depresije spadaju biološke i psihosocijalne teorije. Depresivne poremećaje
možemo podjeliti na primarne, psihoreaktivne i organske depresije. Kod zdravstvene njege
depresivnih bolesnika, medicinska sestra/tehničar ima veliku ulogu da na vrijeme kod
pacijenta uoči razliku između normalne reakcije koja se zove tugovanje i same depresije.
Zdravstvena njega je usmjerena na pomoć bolesniku u svakodnevim aktivnostima s ciljem
smanjivanja beznađa, osjećaja bezvrijednosti i bespomoćnosti. Depresivni poremećaji se
liječe pomoću farmakoloških, psihoterapijskih, fizikalnih i psihosocijalnih načina. Prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik kod
kojeg se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička
ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji. Alkohol je najraširenija i
najdostupnija psihoaktivna tvar čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Alkoholizam se
dijagnosticira medicinskim kriterijima te dijagnostikom poremećaja u socijalnom ponašanju i
obiteljskim odnosima. Od teorija vezanih za etiologiju alkoholizma je značajna biološka,
psihološka, antropološka i socijalna teorija te politički i ekonomski čimbenici. Postoje tri
temeljna oblika alkoholne ovisnosti, a to su: 1. alkoholizam progresivnog tijeka, 2. razvojno
samoograničavajući alkoholizam i 3. atipični, socijalno neupadljivi alkoholizam. Temeljni cilj
zdravstvene njege je da se pacijenta putem terapijski postupaka educira o opasnostima
alkoholne ovisnosti te usmjeri na važnost apstinencije. Sestrinske intervencije su usmjerene
na pomoć obitelji i pacijentu u cilju da shvate opasnosti alkoholizma. Medicinska
sestra/tehničar treba analizirati rizične čimbenike u obitelji, uočavati promjene u ponašanjute imati uvid u stvarne odnose u obitelji. Liječenje osoba oboljelih od alkoholizma može biti
dobrovoljno i prisilno. Pri liječenju se primjenjuje psihoterapija, farmakoterapija te ostali
terapijski oblici. Depresija i alkoholizam su vrlo povezani. Osobe koje dožive teške traume,
gubitak bliske osobe te osobe koje žive sami i usamljeni su, imaju veliki rizik da obole od
depresije i alkoholizma. Neke studije pokazuju da je skoro trećina muškaraca ovisnih o
alkoholu imalo depresiju tijekom života. Teško je razlučiti što je primarni poremećaj;
depresija ili pretjerano konzumiranje alkohola. Ali je jednako moguće kako depresivna osoba
pokuša naći rješenje svojih problema u alkoholu i obrnuto. Liječenje same depresije koja se
javlja istovremeno s alkoholizmom nije moguće dok se ne uspostavi apstinencija od alkohola.
Liječenje depresije i alkoholizma se postiže psihofarmakoterapijom te stručnim provođenjem
različitih oblika terapijskih grupa i podrške u bolničkom ili izvanbolničkom tretmanu. |