Centralni venski kateter je kateter koji se plasira u jednu od velikih vena u čovjekovu tijelu najčešće u vratu ili u prsištu, v. jugularis, v. subclavia, v. femoralis. Od velike je važnosti kod hemodinamski nestabilnih pacijenata najčešće u jedinicama intenzivnog liječenja ali primjenjuje se i na drugim radilištima po potrebi. Primjena centralnih venskih katetera je indicirana kod bolesnika za koje se predviđa dugotrajno liječenje, kod potrebe za kontinuiranom primjenom mnogobrojnih različitih lijekova, antibiotika, infuzijskih otopina, transfuzije, citostatika, kod potrebe za mjerenjem centralnog venskog tlaka, u bolesnika kod kojih je teško uspostavljanje perifernog venskog puta. Omogućava uzimanje uzoraka za mikrobiološke pretrage te krvi za biokemijske pretrage. Primjena centralnog venskog katetera ima i svoje kontraindikacije kao što su poremećaji zgrušavanja krvi, koagulopatija, trombocitopenija. Postoji više vrsta centralnih venskih katetera, za kratkotrajnu i dugotrajnu primjenu a ovisno o radilištu koriste se određeni kateteri za uporabu. Zajedno s uvođenjem, dolazi i pojava raznih komplikacija kao što su infekcije, upale, krvarenja, zračna embolija, pneumotoraks, hematotoraks. Uloga medicinske sestre je vrlo važna od pripreme bolesnika i pribora za zahvat, praćenja i procjene bolesnikova stanja te daljnje njege bolesnika s kateterom i toalete postavljenih centralnih venskih katetera u prevenciji nastanka različitih infekcija te komplikacija s CVK-om. Bitna je edukacija medicinskih sestara i tehničara, te samog pacijenta i njegove obitelji te prikupljanje novih znanja i vještina i prenošenje znanja na druge medicinske djelatnike kako bi pružili što bolju i kvalitetniju skrb pacijentima s centralnim venskim kateterom