Parkinsonova bolest je druga po redu od neuroloških bolesti koja zahvaća osobe nakon 65.godine života. Bolest se pojavljuje zbog propadanja dopaminergičkih neurona u substancijinigri. Parkinsonova bolest najčešće je idiopatska bolest, karakterizirana postupnim pogoršanjem motoričkih sposobnosti, a prvi simptomi koji se pojavljuju su rigor, tremor, bradikinezija i posturalna nestabilnost. Bolest je neizlječiva, ali se pravilnom terapijom i pravilnim pristupom može usporiti. Najvažnije je rano otkrivanje bolesti kako bi se pacijentu što prije omogućila farmakološka i nefarmakološka terapija. Kako bi se primjenila učinkovita fiziterapijska intervencija potrebno je napraviti dobru fizioterapijsku procjenu koja se sastoji od subjektivnog pregleda, te objektivnog pregleda i primjene raznih testova i skala kojim dobivamo točan uvid u stanje oštećenja struktura i funkcija mišićno-koštanog sustava i preostalih funkcionalnih sposobnosti pacijenta. Fizioterapijska intervencija mora biti individualna i prilagođena potrebama i stanju pacijenta. Prije i tijekom provedbe intervencije potrebno je pacijenta pravilno educirati. Uvidom u stanje pacijenta i određivanjem u kojoj fazi bolesti se pacijent nalazi određujemo adekvatnu fizioterapijsku intervenciju koja se sastoji od terapijskih vježbi; vježbi za jačanje snage mišića, za fleksibilnost, za ravnotežu, za koordinaciju, za kretanje i transfer, aerobne vježbe, primjenu fizikalnih čimbenika kao hidroterapija, strategije navođenja i pozornosti, strategije za složene motoričke funkcije, respiratorne terapijske vježbe, koncepti i tehnike. Osobe oboljele od Parkinsonove bolesti su često depresivne i sklone socijalnom distanciranju, pa se kod takvih pacijenata pokazala uspješna terapija plesom gdje su pacijenti u interakciji sa drugim osobama, te se ples pogotovo tango smatra dobrom terapijom za poboljšanje motoričkih sposobnosti, psihološkog i općeg stanja pacijenta. Parkinsonova bolest kao takva po Hoehn-Yahr ljestvici ima 5 faza bolesti. Primjena fizioterapijske intervencije smatra se uspješnom do četvrte faze, dok je u petoj fazi pacijent primoran biti u krevetu ili invalidskim kolicima. Prije nego bolest progredira do četvrte i pete faze pacijent mora biti educiran kako koristiti invalidska pomagala kako bi si olakšao kasnije kretanje. Fizioterapeut ima vrlo važnu ulogu kod edukacije pacijenta, motiviranja pacijenta za redovito izvođenje terapijskih vježbi kako bi pacijentu olakšao izvođenje svakodnevnih aktivnosti, samim time poboljšao kvalitetu života.