Jedinice unutar zdravstvenih ustanova imaju različite potrebe za strukturalnom podrškom, odnosno organizacijom rada ovisno o potrebama odjela. Naglašavaju se potrebe pacijenta za sveobuhvatnom zdravstvenom njegom i maksimalno uključivanje u odluke, pacijent nije samo njegova dijagnoza, nego je kompletno ljudsko biće s potrebama i željama koje moramo ispoštovati. Što je odjel zahtjevniji i veći, tehnološki napredniji, posljedično znači da iziskuje više osoblja i prilagođene načine rada. Dinamika radne organizacije je teška za pratiti te predstavlja zahtjevan izazov medicinskim sestrama. Postoje osnovni i modificirani organizacijski modeli koji se implementiraju na odjelima. Moguće je koristiti više organizacijskih modela pri radu, ovisno o potrebama pacijenata. Voditelj jedinice je zadužen za procjenu potreba i odabir pravog izbora za trenutnu situaciju. Isto tako je i sa stilovima upravljanja. Potrebe su za različitim profilima ljudi i stručnjaka, stoga je implementacija timskog rada nužna. Timovi se sastoje od voditelja i članova tima koji su izabrani kako bi se međusobno nadopunjavali, dijele zajednički cilj i teže pružanju najviše razine zdravstvene njege. Voditelj prema svojim osobinama i karakteristikama bira odgovarajući stil. Pretpostavka je da je voditelj tima preduvjet za dobro vođenje, što u konačnici je istina. Potrebna je određena vizija uspješno vođenje tima. Voditelj ima povećanu odgovornost i veći obujam posla, planira, organizira, zapošljava, koordinira i evaluira rad članova tima. Naglasak je na komunikaciji koja je esencijalna za izgradnju tima i alat za kvalitetnu superviziju. Ovakav način rada je veliki korak u suvremenom sestrinstvu. Potiče promjene u sustavu na koji su naviknuti i težnja je usmjerena prema cjeloživotnom učenju, postavljaju se primjeri za mlađe generacije koje tek ulaze u svijet profesionalnog sestrinstva.