Šok je životno ugrožavajuće stanje koje, ako se ne liječi, dovodi do ireverzibilnih promjena vitalnih organa i smrti. Pet je vrsta šoka, a to su hipovolemijski, kardiogeni, neurogeni, septični i anafilaktički šok. Sve navedene vrste šoka predstavljaju po život opasno stanje i uloga medicinske sestre/tehničara je prepoznati simptome svakog šoka kako bi se moglo što brže djelovati i na taj način pacijentu spasiti život. Vrlo je važno prepoznavanje šoka u kompenzacijskom stadiju jer kada pacijent dođe do dekompenzacijske faze oštećeni su vitalni organi i dolazi do njihovog zatajivanja. Anafilaksija je ozbiljna reakcija, potencijalno opasna po život, koju karakterizira pojava različitih kliničkih simptoma. Reakcija anafilaksije je brza i može uzrokovati smrt. Obično je anafilaksija posljedica alergijske reakcije, ali može biti i nealergijska. Tim hitne medicinske službe mora biti sposoban prepoznati reakciju anafilaksije i njene simptome te donijeti brze odluke u vezi s upravljanjem dišnim putovima pacijenta i mogućnostima liječenja. Nadalje, tim hitne medicinske službe može se suočiti s pacijentima koji imaju netipične simptome ili zahtijevaju posebno razmatranje, poput visoko rizičnih pacijenata s komorbidnim bolestima. Dijagnosticiranje anafilaksije može biti teško, jer simptomi nisu uvijek očiti. Dijagnostičke smjernice pružaju objektivan alat za procjenu anafilaksije. Rana intervencija tijekom anafilaksije može spriječiti razvoj šoka. Budući da blagi početni simptomi mogu brzo prijeći u ozbiljnu, čak i fatalnu reakciju, prva linija liječenja bilo koje epizode anafilaksije, bez obzira na ozbiljnost, je intramuskularna primjena epinefrina u anterolateralno područje bedra. Odgađanje primjene epinefrina povećava rizik od smrtnosti. Kada se reakcija pojavi kao „moguća anafilaksija“ općenito je bolje pogriješiti i primijeniti epinefrin nego ne djelovati. Nakon akutne anafilaktičke reakcije, pacijenti bi se trebali educirati o izbjegavanju okidača anafilaktičke reakcije i primjeni autoinjektora epinefrina. U bolničkim uvjetima uloga medicinske sestre/tehničara je primjena terapije, pratiti vitalne znakove i o bilo kojem odstupanju obavijestiti liječnika. U izvanbolničkim uvjetima šok treba što ranije dijagnosticirati i zbrinuti.