Razvojni poremećaj koordinacije neurološki je poremećaj karakteriziran oštećenjem motoričke koordinacije. Utječe na sposobnost planiranja i obrađivanja motoričkih zadataka, no nije povezan s inteligencijom. Iako se smatra da poremećaj nije čest, može se zamijetiti u svakoj vrtićkoj ili školskoj skupini. Uz probleme s kretanjem i koordinacijom javljaju se i poteškoće koncentracije, smanjeno samopouzdanje i poteškoće obavljanja aktivnosti svakodnevnog života. Najviše problema javlja se u području motorike,a slijede problemi s ravnotežom i problemi na socijalnom i emocionalnom području. Postavljanje dijagnoze dugotrajan je proces, a prvi znakovi u odstupanju od normalnog razvoja zamjećuju se već u ranom djetinjstvu. U postavljanju dijagnoze isključuje se motoričko oštećenje koje je uzrokovano ili ima simptome neurološkog oštećenja koje se može prepoznati. Nakon uvida u djetetovu povijest bolesti fizioterapeut vodi procjenu koristeći određene testove i upitnike koji će pobliže prikazati djetetove mogućnosti obavljanja motoričkih sposobnosti, aktivnosti svakodnevnog života te emocionalno stanje i socijalnu interakciju. U fizioterapiji djece s razvojnim poremećajem koordinacije primjenjuju se „pristup usmjeren na zadatak“ i „pristup usmjeren na proces“. Dijete treba aktivirati i motivirati te poticati na uvježbavanje svih aktivnosti koje izbjegava ili izvodi otežano. Važno je educirati roditelje, odgojitelje i učitelje u školama kako pristupati djetetu. U radu su opisani fizioterapijski pristupi u liječenju razvojnog poremećaja koordinacije te terapija senzorne integracije kao jedan od učestalijih pristupa u liječenju ovog poremećaja.