Praksa genitalne mutilacije žena obuhvaća sve postupke koji uključuju djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskih ženskih spolnih organa ili drugu ozljedu ženskih spolnih organa. To je globalni zdravstveni problem jer je do sada više od 200 milijuna žena u 30 zemalja bilo žrtvom praksu genitalne mutilacije. Postoje četiri ključna tipa prakse genitalne mutilacije žena, a najčešći razlozi postojanja prakse genitalne mutilacije žena su društveno prihvaćanje, religija, zablude o higijeni, način očuvanja djevičanstva djevojke ili žene te drugi razlozi. Glavni problem prakse genitalne mutilacije je taj što sam postupak prilikom provedbe dovodi do brojnih komplikacija od kojih neke uzrokuju bol, prekomjerno krvarenje, otekline, problemi s zacjeljivanjem rana, zadržavanje urina. Praksa genitalne mutilacije žena tako ostavlja kratkoročne te dugoročne posljedice kako na fizičko tako i na psihološko zdravlje žene. Svi tipovi ove prakse dovode do rekonstrukcije spolovila što je bolno za žene nad kojima se sam postupak izvodi. Potrebno je poduzeti nužne mjere te stvoriti programe prevencije kojima će cilj biti suzbiti praksu genitalne mutilacije. Iako se s godinama smanjuje broj slučajeva prakse genitalne mutilacije, takvi pomaci su spori te je i dalje velik broj žena koje godišnje pretrpe praksu genitalne mutilacije. Praksa genitalne mutilacije žena poznatija i kao FGM je velik zdravstveni problem kojem se treba posebno posvetiti.