U ovome su završnome radu obrađeni standardi edukacije u fizioterapiji, kako u Europi i svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Poseban je naglasak stavljen na važnost obrazovanja, edukacije i stalnog stručnog usavršavanja fizioterapeuta, kao temelj znanja i potrebitih vještina za obavljanje fizioterapije. S obzirom da fizioterapeuti svoj posao obavljaju s različitim vrstama pacijenata, ozljeda i dijagnoza, od presudne je važnosti njihova širina znanja, poznavanje dijagnoza i vještina, kako bi fizioterapija rezultirala napretkom, kad je to moguće. Naime, poslovi fizioterapeuta mogu se kretati od pojedinačnih intervencija do kreiranja programa koji će zadovoljiti potrebe šire grupe pacijenata. Osim toga, svakodnevni rad fizioterapeuta uključuje i educiranje pacijenata i općenito javnosti o učincima fizioterapije na njihovo zdravlje i dijeljenje relevantnih informacija o politikama i programima usmjerenima ka podizanju kvalitete života pojedinih skupina ili populacije u cjelini. Ovaj segment u svakodnevnom radu fizioterapeuta zahtjeva visoku razinu znanja i vještina koje fizioterapeut stječe kroz formalno i neformalno obrazovanje, praksu, ali i umrežavanje koje mu omogućuje dijeljenje znanja i iskustva s drugim, iskusnijim kolegama. Također, pojašnjeno je kako obrazovni modeli struke postaju sve više interdisciplinarni, s obzirom na potrebe tržišta, koje su velike i raznolike. Navedeno je, uz to, kako je Europska mreža za visoko obrazovanje fizioterapeuta (ENPHE) bitnim i potrebitim označila standarde visokokvalitetnog obrazovanja fizioterapeuta, u skladu sa stručnim preporukama. Konačno, pregledom stručne i znanstvene literature standardi edukacije u fizioterapiji opisani su s naglaskom na potrebu obrazovanja, bilo formalnog, bilo neformalnog, koje predstavlja ključ za ostvarenje svih potencijala u profesionalnom aspektu, čime se pridonosi kvaliteti života pacijenata, ali i građana u cjelini.