Naziv kolorektalni tumor odnosi se na tumor debelog crijeva i rektuma, odnosno zadnjeg dijela debelog crijeva. Unazad nekoliko desetljeća ima nisku incidenciju pojavljanja. Kolorektalni tumor drugi je najčešći karcinom u žena i muškaraca. Povezan je s produženim životnim vijekom unazad nekoliko desetaka godina, poglavito u zemljama zapadne Europe i SAD-u. Iako je stopa smrtnosti poboljšana kao rezultat medicinskih napredaka, smrtnost povezana s karcinomom povećana je za gotovo 40% tijekom posljednjih 40 godina. Glavni uzroci smrtnosti povezane s karcinomom su se također promijenili, doprinoseći promjenama incidencije, uvođenju programa pregleda i terapijskih poboljšanja. Unatoč napretcima u kirurgiji i medicinskoj fizikalnoj terapiji, stopa potpunog izliječenja i dugoročno preživljavanje malo se promijenilo u nekoliko posljednjih desetljeća. Genetski i okolinski čimbenici imaju važnu ulogu u etiologiji kolorektalnog karcinoma. Drugi najčešći nasljedni kolorektalni sindrom je familijarna adenomatozna polipoza. Danas postoje različiti oblici terapija i liječenja koji uključuju operaciju, kemoterapiju, radijacijsku terapiju, biološku terapiju. Fizioterapija u pacijenata oboljelih od karcinoma tako obuhvaća široki raspon funkcioniranja, uključujući fizičke, psihološke, socijalne, duhovne, radne, obrazovne i rekreativne sposobnosti. Kako bi se preveniralo ili smanjilo učinke koji su rezultat same bolesti i liječenja, te kako bi se skratio period hospitalizacije, rehabilitacijski proces počinje prvi dan primitka na liječenje, Potrebna je rana fizioterapijska intervencija kako bi se spriječile ili smanjile sljedeće nuspojave: fekalna inkontinencija, urinarna i seksualna inkontinencija, limfedem i neuropatija.