Sažetak | Palijativna je skrb u centar svog djelovanja postavila pacijenta i sve njegove probleme - fizičke, psihološke, društvene, duhovne i egzistencijalne prirode. Kvaliteta preostalog života pacijenta leži u stručnosti i ljudskosti tima koji se brine o njemu, kao i pravilno integriranje njegove obitelji u cijeli proces. Fizioterapeut uz stručne kompetencije i znanja iz anatomije, fiziologije, kineziologije i kliničke medicine mora posjedovati etičke moralne vrijednosti kako bi mogao zauzeti ispravan stav prema pacijentu kao cjelovitom ljudskom biću. Njegove kompetencije u palijativnoj skrbi moraju nadrasti znanje stečeno kroz formalno i neformalno obrazovanje, a fokusirati se mora na sve potrebe pacijenta i njegove obitelji, kao i na sposobnost pravilnog funkcioniranja u palijativnom timu. Fizioterapeuti moraju znati postaviti plan i intervenciju skrbi, ali i voditi stalnu procjenu i evaluaciju pacijentovih psiholoških simptoma i emocija, uzimajući u obzir predviđanje napretka bolesti i pacijentove vlastite želje i odluke. Palijativni pacijent, zbog kompleksnosti dijagnoze i načina skrbi, zahtijeva interdisciplinarni pristup stručnjaka iz različitih zdravstvenih i nezdravstvenih područja. Interdisciplinarno učenje je budućnost kliničkog rada u palijativnoj skrbi, ali i ostalim granama, ali je još uvijek nedovoljno integriran u sustave obrazovanja, pogotovo u Hrvatskoj. U radu fizioterapeuta potrebno je njegovati njegovu istraživačku ulogu, kako bi se struka mogla razvijati i biti potkrijepljena s više dokaza, posebno u podruju palijativne medicine. Naša zemlja još mora puno raditi na izgradnji efikasnog i ekonomičnog zdravstvenog sustava, pri tome i na razvoj palijativne skrbi. Potrebno je reformirati obrazovni sustav u kojem bi zdravstveni djelatnici imali više mogućnosti učiti o komunikacijskim vještinama te etičkim, teološkim i filozofskim temama. Fizioterapeut će se u palijativnom timu morati suočiti s raznim problemima funkcioniranja pacijenta, kao i na probleme u samom radu tima. Važno je na vrijeme prepoznati simptome sindroma izgaranja, koji je čest u palijativnoj skrbi, te reagirati pravilnim intervencijama. |