Mokraćni sustav sastoji se od brojnih organa, parnih (bubrezi, mokraćovodi) i pojedinaĉnih (mokraćni mjehur, mokraćna cijev) te su oboljenja ĉesta kao i maligna oboljenja. Maligna oboljenja organa mokraćnog sustava imaju tendenciju rasta. O uzrocima se malo zna, ali se pretpostavlja da na njihov rast i razvoj odnosno samu pojavu utjeĉu okolinski ĉimbenici i genetika te opće stanje bolesnika. Bolesnici se najĉešće javljaju lijeĉniku sa simptomom makrohematurije. Lijeĉenje i dijagnostika su individualizirani jer ovise takoĊer o općem stanju bolesnika. Dijagnostika ukljuĉuje analizu urina (biokemijska, mikrobiološka i citološka), rentgensku i ultrazvuĉnu dijagnostiku, te kompjutersku tomografiju, magnetsku rezonancu i pozitronsku emisijsku tomografiju. Lijeĉenje obuhvaća kirurški pristup, kemoterapiju, radioterapiju, hormonalnu terapiju i imunoterapiju. Vrijeme od postavljanja dijagnoze do poĉetka lijeĉenja je kratko i bolesnik ima malo vremena da se privikne na novonastalu situaciju ali i na posljedice koje donosi bolest ali i lijeĉenje. Bolesnika se treba informirati o mogućem formiranju urostome, o nuspojavama radioterapije i kemoterapije. U tome vaţnu ulogu ima medicinska sestra jer ona najviše vremena od svih zdravstvenih djelatnika provodi uz bolesnika. Ona ima znaĉajnu ulogu i mora znati komunicirati, biti empatiĉna, pruţiti bolesniku informacije i podršku. Medicinska sestra bolesnika priprema prije dijagnostiĉkih i terapijskih postupaka te se o njemu brine i nakon toga te je vrlo vaţno da uspostavi odnos temeljen na povjerenju jer će se bolesnik osjećati sigurnije. Bolesniku će i sam tijek lijeĉenja i hospitalizacija biti kraća ukoliko je dobro fiziĉki i psihiĉki pripremljen. Medicinska sestra kod planiranja zdravstvene njege mora svakom bolesniku pristupiti pojedinaĉno i njen pristup mora biti holistiĉki. Većina bolesnika ima problem ukoliko mu se formira urostoma jer mu se mijenja fiziĉki izgled i njegova bolest postaje vidljiva i drugim ljudima. Isto prolazi i onaj bolesnik koji ima nuspojave kemoterapije. Medicinska sestra treba znati primijetiti kod bolesnika da se teško prilagoĊava i da ga je strah ili je anksiozan te mora prevenirati takve negativne osjećaje.