Cerebralna paraliza je bolest definirana kao skupina motoričkih poremećaja koji se javljaju zbog razvojnih poremećaja ili oštećenja mozga u ranoj fazi djetetovog razvoja. Karakteriziraju je abnormalni mišićni tonus, držanje i pokreti tijela čime je ograničena aktivnost oboljele osobe. Najčešći je uzrok doživotnog tjelesnog invaliditeta. Kliničke manifestacije ovise o vrsti i stupnju funkcionalne sposobnosti. Cerebralnu paralizu često prate poremećaji osjeta, percepcije, spoznaje, komunikacije i ponašanja. Javljaju se razna bolesti i stanja, a najčešće ona koja su posljedica smanjene pokretljivosti. Za cerebralnu paralizu trenutno nema lijeka, no pokušava se postići napredak u prevenciji i liječenju oštećenja mozga. Pristup u skrbi za bolesnika mora biti multidisciplinarni, a usmjeren je na maksimiziranje motoričkih funkcija i minimiziranje učinaka čimbenika koji negativno utječu na bolesnikovo psihofizičko stanje i narušavaju kvalitetu života. Značajnu ulogu u skrbi za bolesnika oboljelog od cerebralne paralize imaju radni terapeuti, govorni terapeuti, liječnici, fizioterapeuti i medicinske sestre.