Sindromi prenaprezanja je naziv za povrede izazvane prenaprezanjima i mikrotraumama na mioentezijskom ili mišićno koštanom aparatu. Osnova nastanka svih sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava jest ponavljana mikrotrauma koja nadvladava sposobnost reparacije. Osim u sportu, javljaju se pretežno i kod određenih zanimanja poput keramičara, zidara, vozača kamiona. Cilj ovoga rada je prikazati koji su najčešći sindromi prenaprezanja na gornjem ekstremitetu, kako se dijagnosticiraju i opisati način liječenja uz korištenje dostupne literature. Na gornjem ekstremitetu najčešći sindromi prenaprezanja su: subakromialni sindrom sraza, lateralni epikondilitis i sindrom karpalnog tunela. Bol je najčešći simptom, a mogu se javiti i ograničeni opseg pokreta, parestezije, oteklina i žarenje. Dijagnostika je od velike važnosti, a ukoliko je u ranoj fazi postavljena rehabilitacija je lakša. Konzervativno liječenje uključuje u prvoj fazi RICE metodu, a kasnije u kineziterapiji važnost se daje ekscentričnim vježbama te jačanju zahvaćene muskulature. Mobilizacija zglobova se pokazala od velike važnosti pri liječenju sindroma karpalnog tunela. Najčešće konzervativno liječenje uz medikamentoznu terapiju (analgetici) uspijeva izliječiti svaki sindrom prenaprezanja, međutim ukoliko ne dođe do smanjenja simptoma indicirano je operacijsko liječenje.