Cilj ovog završnog rada je opisati na koji način dolazi do ozljeda kod sportašica te na koji način se te ozljede preveniraju. Nadalje, bitno je naglasiti ulogu fizioterapeuta u prevenciji nastanka ozljeda (trening snage, izdržljivosti i fleksibilnosti), edukacije sportašica kao i važnosti pružanja podrške. Žene kao sportašice naspram muškaraca sportaša, postižu lošije rezultate u snazi, izdržljivosti, pokazuju manje razine fleksibilnosti i više koordinacije. Pravo bavljenja sportom i natjecanje u sportu su dobile mnogo godina nakon muškaraca, a danas su im unatoč svemu ravnopravne suparnice. U ovom radu su prikazane najčešće ozljede sportašica u nogometu, tenisu i atletici. Neke od najčešćih ozljeda nogometašica su ozljede mišića u trećini slučajeva, a u većini njih (92%) pogađa četiri glavne skupine mišića donjih udova. Najčešće ozljede u tenisu su ozljede donjeg dijela leđa i koljena, dok su najčešće ozljede u atletici ozljede vezane za sindrom prenaprezanja, zatim slijede distorzije te podjednako rupture mišića, istezanja mišića i uklještenje živca. U modernom sportu se, u današnje vrijeme, ističe važnost sportske medicine, a naročito fizioterapije. Njena uloga prelazi okvire liječenja i rehabilitacije te se počinje baviti i prevencijom ozljeda. Fizioterapeut u sportu, osim s trenerom i sportašima, surađuje i s klupskim liječnikom, a njegova uloga u dijagnostici sportskih ozljeda je u načelu odlučujući faktor. Fizioterapeut se većinom nalazi na terenu prilikom ozljeđivanja, prisutan je na treninzima i na svakom natjecanju svoje momčadi. U prednosti je nad ostalim članovima stručnog tima jer ima adekvatnija znanja analiziranja čitavog pokreta i radnje koju je sportaš izveo prilikom ozljeđivanja.