Deformiteti prsnog koša su niz urođenih stanja i bolesti koji pogađaju normalnu građu stijenke prsnog koša. Mogu biti ograničeni na strukture prsnog koša ili udruženi s drugim anomalijama i genetskim sindromima izvan njega. Mogu biti samo kozmetičke naravi ili mogu biti udruženi s po život opasnim komplikacijama. Najčešći deformiteti prsnog koša su pectus excavatum (ljevkasta ili udubljena prsa) i pectus carinatum (kokošja ili ptičja prsa). Daleko rjeđi su Polandov sindrom, defekti prsne kosti, ectopia cordis, asfiktična torakalna distrofija ili sindrom Jeune, spondilotorakalna displazija ili sindrom Jarcho – Levin. Tretman ovisi o simptomatologiji, ako su manji defekti s neznačajnom kliničkom simptomatologijom koji predstavljaju samo kozmetički defekt, tretman se može započeti s ortotskim pomagalima i programima vježbanja. U slučaju izražene simptomatologije najčešći prvi modalitet liječenja je kirurška intervencija. U svakom slučaju nužan je multidisciplinarni medicinski pristup. Tretman fizioterapeuta može biti primaran, prije bilo kakve kirurške intervencije, te sekundaran, nakon određenih kirurških intervencija ili uz neke druge liječničke tretmane. Od vježbi se najčešće provode vježbe istezanja, vježbe za popravljanje posture, vježbe jačanja te vježbe disanja. Kod pectusa carinatuma najčešće se provodi program vježbi za oblikovanje gornjeg dijela tijelauz vježbe disanja. Također se pacijente potiče da sudjeluju u grupnim ili samostalnim aktivnostima poput plivanja, trčanja i drugih sličnih aerobnih vježbi. Vježbanje poboljšava mineralnu gustoću kostiju, smanjuje rizik od nastanka osteoporoze i lomova kostiju, pomaže remodelaciju kostiju, utječe na njezinu veličinu i oblik te može poboljšati kliničku sliku koštanih deformiteta. Najčešći problemi s kojima se pacijenti postoperativno suočavaju su bol, loš respiratorni obrazac, reducirani plućni volumeni, neučinkovito i bolno kašljanje uz veliku količinu zaostalog sekreta, te dodatno smanjen opseg pokreta. Postooperativni fizioterapijski postupak se sastoji od smanjivanja boli intervencijama poput TENS - a i krioterapije, potpore rane, što ranije postoperativne mobilizacije i kretanja, uz vježbe disanja i potpomaganje sekrecije pravilnim položajem i držanjem te manevrima za olakšavanje iskašljavanja uz smanjenje postoperativne boli.