Intervencijski postupci omogućuju liječenje širokog raspona bolesti, a provode se uporabom slikovnih tehnika. Niža stopa komplikacija, brži oporavak i minimalno invazivni zahvati, samo su neke od prednosti intervencijskih postupaka u odnosu na konvencionalnu kirurgiju. Međutim, ukoliko se provode uporabom rendgenskih uređaja, za stvaranje slike koristi se ionizirajuće zračenje koje može imati štetne utjecaje na ljudsko zdravlje. Pacijenti mogu razviti akutnu ozljedu vezano uz izlaganje ionizirajućem zračenju ili imati povećan rizik od pojave malignosti. Također, napredak tehnologije povećao je broj postupaka prilikom kojih medicinsko osoblje mora održavati bliski fizički kontakt s pacijentom za vrijeme izlaganja pacijenta ionizirajućem zračenju. Stoga je i osoblje, uz pacijenta, u svom radu redovito izloženo ionizirajućem zračenju koje može uzrokovati zabrinjavajuće visoke profesionalne doze, a samim time i nepovoljne učinke u rasponu od katarakte do malignosti. Rizik od izloženosti ionizirajućem zračenju uvijek mora biti manji od prednosti samog postupka. Istovremeno je nužno poduzeti odgovarajuće korake kako bi se osiguralo da stvarno ozračenje pacijenta i osoblja bude što je moguće niže i razumno dostižno. U ovom radu opisani su intervencijski postupci koji se provode uporabom rendgenskih uređaja, njihove prednosti i nedostaci u smislu rizika koji uzrokuje ionizirajuće zračenje, faktora koji utječu na raspodjelu doze zračenja, strategije praćenja i procjene ozračenja. Posebna pažnja posvećena je metodama optimizacije tih postupaka, odnosno načinima za smanjenje ozračenja pacijenta i osoba koje sudjeluju u provedbi intervencijskog postupka, a mogu se implementirati bez utjecaja na kvalitetu snimke koja je neophodna za postizanje željenog terapijskog ishoda.