Moždani udar drugi je uzrok smrtnosti u svijetu i prvi uzrok invalidnosti. Karakteriziran je naglo nastalim žarišnim ispadima neuroloških funkcija, koji su posljedica intracerebralnog ili subarahnoidalnog krvarenja te ishemije. Gotovo 50% bolesnika ima umjerena ili teška oštećenja zdravlja i dugotrajnu onesposobljenost, dok 25% ljudi, koji ga dožive, umiru zbog samih komplikacija povezanih s moždanim udarom. Oko 26% bolesnika se potpuno oporavi. Promjeni načina života i smanjenju čimbenika rizika te boljem zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom, incidencija moždanog udara se u razvijenim zemljama smanjila, a mortalitet je reduciran. Velika većina moždanih udara nastaje zbog začepljenja krvne žile u mozgu ugruškom (trombom). Ishemijski udar, koji može biti trombotski ili embolijski, značajno je češći (80%), u odnosu na hemoragijski (20%). Najučinkovitiji način liječenja ishemijskog moždanog udara, ovisno o indikaciji je rekanalizacijsko liječenje. S obzirom da je moždani udar dinamički patološki proces, tako su i smjernice za njegovo dijagnosticiranje i liječenje dinamičke prirode u svom razvoju. Zbog mnogobrojnih čimbenika na koje se može djelovati naglasak je uvijek na prevenciji. Jedna od najčešćih i dokazano najučinkovitijih metoda liječenja moždanog udara je sistemska tromboliza uz intravensku aplikaciju rekombinatnog tkivnog aktivatora plazminogena (rtPA- Alteplase). Primjena sistemske trombolize je ograničena na 4,5 sata od nastupa simptoma, nakon isteka tog vremena znatno se povećava rizik za razvoj simptomatskog intracerebralnog krvarenja koji dovodi do pogoršanja prognoze bolesnika. Metoda koja je uvedena 2015. u smjernice za liječenje moždanog udara je mehanička trombektomija. Rekanalizacijska je metoda koja ima vremenski prozor do 6 sati. Omogućuje i do 60%- tnu uspješnost rekanalizacije u velikim arterijama, u kojima intravenska terapija rekanalizira samo do 30% slučajeva. U liječenju moždanog udara rekanalizacijsko liječenje je donijelo revoluciju i znatno smanjilo smrtnost i onesposobljenost, no još uvijek postoji veliki prostor za napredak. Prije dvadesetak godina specijalizirana skrb i intenzivno liječenje neuroloških i neurokirurških bolesnika nisu ni postojali, dok se danas ne može ni zamisliti rad bez neurološke intenzivne jedinice. Kod bolesnika oboljelih od moždanog udara vrlo je važan nadzor nad vitalnim funkcijama, trajni nadzor krvnog tlaka (invazivni ili neinvazivni) neizostavni je dio promatranja u neuroloških bolesnika s poremećenom intrakranijalnom autoregulacijom.