Trudnoća se smatra normalnim, fiziološkim procesom koja u organizmu stvara niz promjena koje se događaju samom tijelu žene. Promijene se događaju odmah po začeću te su rezultat promjene hormona. U tom razdoblju promjena događaju se dinamična razdoblja koja se itekako odražavaju na samu trudnicu kao i na život na koji je trudnica do sada navikla, od aktivnosti koje su bile dio svakodnevnice pa sve do odnosa s bližnjima. Psihosocijalna prilagodba na trudnoću je složen proces koji zahtjeva znatne psihološke, fizičke i društvene prilagodbe kroz relativno kratko vrijeme. Takva prilagodba predstavlja temelj za kasniji prijelaz u roditeljsku ulogu. Faktori koji utječu na prilagodbu su: prisjećanje na vlastito djetinjstvo, kulturalne navike, egzistencijalne prilike, socioekonomski status, percepcija majčinstva, obiteljska situacija, obaviještenost putem raznih medija, mehanizmi oponašanja. Pregledom literature o psihološkim posljedicama prekida trudnoće pokazalo se da kada se prekid dobrovoljno odabere kao rješenje neželjene trudnoće, nema dokaza o dugoročnim štetnim ishodima. Može doći do prolaznog razdoblja krivnje, tjeskobe i depresivnog raspoloženja, započeto s olakšanjem. Vjeruje se da ovi negativni afekti predstavljaju odgovor na kršenje društvenih normi i suočavaju se s neodobravanjem u kombinaciji s osjećajem gubitka, stvarnim i osjećajima. Nakon što dođe do neželjenog ishoda trudnoće žene mogu osjećati niz emocija, od osjećaja krivnje pa sve do okrivljavanja sebe u situaciji da su mogle spriječiti taj gubitak. Razgovor je najvažniji, jer komunikacijom se može pomoći kako ne bi sebe okrivljavale, pomoći u procesu gubitka te nastavku života. Uloga medicinske sestre u razdoblju skrbi za ženu nakon prekida trudnoće, ma kakva ona bila, namjerna ili spontana, ima zadaću biti emocionalna podrška te u jednu ruku terapeut koji svojim stečenim znanjem i vještinama pomaže ženi suočiti se s nastalom situacijom