Cilj ovog rada je prikazati ulogu radioloških i nuklearno medicinskih metoda kod bolesti štitne žlijezde. Prikazat će se anatomija i fiziologija štitne žlijezde, bitne žlijezde u ljudskom organizmu čija je najvažnija fiziolološka uloga proizvodnja i lučenje hormona tiroksina, trijodtironina i kalcitonina. Hipotalamus nadzire lučenje hormona štitne žlijezde tako što luči TRH koji ponajprije djeluje na hipofizu koja zatim izlučuje TSH, a TSH djeluje na lučenje hormona štitne žlijezde. Ukoliko dođe do disbalansa navedenih hormona, iz bilo kojeg razloga, dolazi i do disbalansa normalnog funkcioniranja cijelog organizma. U vidu toga, u radu će se opisati najpoznatije i najučestalije bolesti štitne žlijezde koje su, nažalost, sve češće u ljudskoj populaciji. Ako dođe do prekomjernog izlučivanja hormona štitne žlijezde, tada se razvija hipertireoza, a ako je izlučivanje smanjeno, tada je riječ o hipotireozi. Ukoliko su u serumu prisutna antitijela, sa sigurnošću se može reći da je u pitanju Hashimotov tireoditis ili Gravesova bolest. Ukratko će se spomenuti koji su simptomi pojedinog oboljenja te koji je tijek bolesti i preporučena terapija. Kao prvi i najvažniji izbor dijagnostike, detaljno će se opisati dijelovi ultrazvuka te tijek pregleda ultrazvukom. Ultrazvuk kao neinvazivna metoda, omogućuje brzu, detaljnu i bezbolnu pretragu uz koju se mogu izvesti punkcija ili biopsija, ukoliko je to potrebno. Obzirom na ehografsku strukturu, u ovom dijelu će se opisati i difuzne i nodozne bolesti štitne žlijezde. Ukratko će se opisati i scintigrafija kao nuklearno-medicinska metoda u prikazu bolesti štitne žlijezde te će se kroz taj dio objasniti građa gama kamere, nastanak slike te potreban protokol prije i za vrijeme trajanja scintigrafije.