Transplantacija organa kao način liječenja koristi se kao zadnji izbor u liječenju, odnosno kad ni jedan drugi način liječenja ne pomaže. Za svaku transplantaciju ključnu ulogu ima darivatelj organa koji može darivati organ za vrijeme života ili smrti. Ovisno o brojnim faktorima eksplantiraju se potrebni organi očuvanih funkcija i kvalitete te se transplantiraju primatelju koji se nalazi na listi čekanja. Eurotransplant je organizacija koja uvelike olakšava pronalazak primatelja zbog postojanja samo jedne nacionalne liste čekanja. Tijekom godina usavršavali su se brojni kirurški zahvati i imunosupresivne terapije nakon operativnog zahvata kako bi stopa preživljavanja bila što veća i kako ne bi dolazilo do odbacivanja presatka. Transplantacija je iznimno kompleksan proces u kojemu sudjeluje cijeli tim stručnjaka kako bi se bolesniku pružila što kvalitetnija zdravstvena skrb koja bi pokrila sva potrebna polja kod bolesnika. Postoje posebni protokoli koji su napravljeni isključivo za transplantirane bolesnike i kojih se moraju pridržavati svi zdravstveni djelatnici. U ovome radu prikazan je način pružanja zdravstvene njege nakon transplantacije solidnih organa zajedno sa pripadajućim sestrinskim dijagnozama, sestrinskim intervencijama, mogućim komplikacijama i sestrinsko – medicinskim problemima koji su povezani za transplantaciju pojedinog organa. Kontinuirano praćenje bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja je ključno za uspješan oporavak od operativnog zahvata i anestezije koja se primjenjivala. Opetovano se procjenjuje neurološki status i fizička samostalnost bolesnika s ostalim parametrima koji se mjere određenim mjernim instrumentima i postupcima. Nužno je pratiti i pojavnost simptoma i znakova koji mogu ukazivati na postoperativne komplikacije. Senzibilnost bolesnika je također osobina bolesnika na koju se mora obratiti velika pažnja. Imunosupresijska terapija koja se provodi kod bolesnika u cilju smanjivanja rizika odbacivanja transplantata je vrlo svrsishodna u tom smislu, ali upravo zbog toga što slabi imunološki sustav, bolesnik je više izložen riziku nastanka infekcije. U prevenciji nastanka infekcije nužno je kontinuirano pratiti sve parametre koje mogu ukazivati na nastanak infektivnog procesa.