Dobra stara poslovica kaže „svaki publicitet je dobar publicitet“, no može li se isto primijeniti na istraživanja? Svakodnevno, medijska popularnost na temu istraživanja na životinjama raste. Samim time raste i broj informacija koji se prezentira javnosti. Najteže od svega je prebrati između te gomile informacija i odlučiti koja je relevantna, odnosno koja je pouzdana. Još važnije, koja je istinita. Između ostalog, to je i primarni razlog pisanja ovog rada, pokušati pobliže dokučiti u kojem pravcu se kreću istraživanja na životinjama danas. Od kuda su uopće potekla i ono najkompliciranije za odgovoriti, jesu li i dalje neophodna. Postepeno raste broj znanstvenika i kliničkih specijalista mišljenja da su istraživanja na životinjama nepotrebna, ne samo to nego da su više štetna nego korisna. Njihov stav temeljen je na argumentima ograničenosti takvih istraživanja zbog kritičnih i očitih razlika ljudi i životinja. S obzirom da živimo u svijetu polarnosti, svako uvjerenje zahtijeva svoju opoziciju. Dakle, postoji još uvijek veći broj istraživača koji smatraju da su životinjski modeli apsolutno potrebni do daljnjega i da donose velike beneficije. No, kao i uvijek pronašli smo neku zadovoljavajuću zlatnu sredinu s obzirom na okolnosti i trenutne mogućnosti. Ulaže se iznimno puno truda i sredstava u istraživanja na životinjskim modelima, a možda premalo na razvoj njihove zamjene. Načelo 3R osnovano 1950- ih godina i dalje je najaktualniji sustav kojim se postiže daljnji napredak. U samome radu pobliže ćemo se upoznati s njihovim povijesnim razvojem, od stare Grčke pa do razvitka moderne tehnologije. Spoznati ćemo glavne filozofe i diskusije koje su vodile, odnosno neke od njih koje su i dalje na snazi. Objasniti ćemo sve poznatiji termin pod nazivom specizam, dotaknuti se raznih dobrobiti kojima su ova istraživanja doprinijela, ali i velikim rizicima te ograničenjima koje nose. Na kraju, istražiti ćemo aktualne alternativne metode koje ovaj način rada potencijalno stavljaju u povijesne knjige.