Traumatska ozljeda glave je definirana kao promjena moždane funkcije koja se manifestira kao zbunjenost, promijenjen stupanj svijesti, napadaji, koma ili neurološki deficit, a nastaje kao rezultat tupe ili penetrantne sile primijenjene na područje glave. Traumatska ozljeda mozga predstavlja veliki zdravstveni i socioekonomski problem s visokom incidencijom i mogućim teškim dugoročnim posljedicama. Kraniocerebralne ozljede dijelimo na otvorene i zatvorene, primarne i sekundarne, a prema kriteriju opsega na lake i teške. Teške kraniocerebralne ozljede su one kod kojih je vrijednost Glasgow koma skale ispod osam. Simptomi koji se mogu uočiti kod umjereno teške i teške kraniocerebralne ozljede su gubitak svijesti od nekoliko minuta do nekoliko sati, perzistirajuća glavobolja, ponavljajuće povraćanje i mučnina, napadaji i konvulzije, proširenje jedne ili obje zjenice, otolikvoreja i rinolikvoreja, slabost ili utrnuće u prstima nogu i ruku, gubitak koordinacije, duboka konfuzija, agitiranost ili drugo neuobičajeno ponašanje, nejasan govor, komatozno stanje. Liječenje kraniocerebralne traume uključuje održavanje najbolje moguće cerebralne fiziologije, farmakološku terapiju i nefarmakološke postupke. Zdravstvena njega bolesnika s teškom kraniocerebralnom traumom odvija se ponajprije na odjelima intenzivne i neurokirurške skrbi i podrazumijeva kontinuirano praćenje svih vitalnih funkcija, provođenje medicinsko tehničkih postupaka i sestrinskih intervencija.