Psihičke bolesti u današnjici obuhvaćaju niz oboljenja koja utječu na sve aspekte društvenog života. Psihoza, od koje najčešće obolijevaju mladi ljudi, predstavlja veliku prepreku razvoju ličnosti na svim životnim područjima. Bolesnici oboljeli od psihotičnih poremećaja imaju probleme u svakodnevnom funkcioniranju, te se često izoliraju od svoje obitelji i okoline. Psihotični poremećaji većinom uključuju stanja poput akutnog psihotičnog poremećaja, shizofrenije, shizoafektivnih i sumanutih poremećaja te bipolarni afektivni-poremećaj sa psihotičnim simptomima. Svi ovi poremećaji karakterizirani su promjenama ponašanja kod bolesnika, odnosno dolazi do pojave halucinacije i sumanutih misli pri čemu se gubi sposobnost prosudbe realnosti. Uzroci psihotičnih poremećaja predstavljaju kombinaciju složenih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Dijagnostika i liječenje psihotičnih poremećaja smatra se velikim izazovom za psihijatrijsku medicinu. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike. U liječenju psihotičnog bolesnika sudjeluje multidisciplinarni tim (psihijatar, psiholog, psihoterapeut, socijalni radnik, medicinska sestra). Liječenje ovakvih poremećaja često je dugotrajno i naporno. Osnovi temelj liječenja predstavlja primjena antipsihotika. Daljnje liječenje uključuje psihoterapijske i socioterapijske metode liječenja. Suvremeni pristupi liječenju psihotičnih poremećaja naglasak stavljaju na funkcionalni ishod bolesti. Liječenje psihotičnih poremećaja provodi se kroz ambulantu, dnevnu bolnicu ili hospitalizaciju u bolnici. Kroz ovaj rad opisat ćemo kako se odvija liječenje psihotičnih poremećaja kroz hospitalizaciju u bolnici.