Zloćudni tumori kože mogu nastati iz keratinocita epidermisa, melanocita, epitela dlačnih folikula, žlijezda lojnica i znojnica te iz mezenhimalnih dijelova kože kao što su krvne žile, živci, mišićno, vezivno i masno tkivo. Epitelni zloćudni tumori (karcinomi) dijele se na intraepidermalne (in situ) i invazivne intraepidermalne karcinome. U skupinu intraepidermalnih karcinoma kože, koji se još svrstavaju i u prekanceroze, ubrajaju se aktinička keratoza i Bowenova bolest. Među najčešćim invazivnim tumorima kože su bazocelularni karcinom i planocelularni karcinom koji čine trećinu svih zloćudnih tumora što znači da podrazumijevaju prisutnost velikog broja pacijenata u svakodnevnom radu dermatološke onkologije. Najčešći uzrok nastanka kožnih tumora je ultraljubičasto zračenje, naročito UVB zrake (valne duljine 290-320 nm). Zbog povećanog izlaganja Suncu tumori kože postaju sve značajniji javnozdravstveni problem. Bazocelularni i planocelularni karcinom najčešće se pojavljuju na fotoeksponiranim dijelovima tijela kao što su lice, osobito usne i vjeđe te dorzum šaka. Osobe svijetle puti imaju veću predispoziciju, dok je karcinom kože naprotiv, rijedak kod crnaca. Depigmentirana područja kože kod vitiliga ili osoba s albinizmom imaju povećani rizik za nastanak karcinoma kože. Atrofične kožne promjene, ulceracije, ožiljci, kemijski kancerogeni, imunosupresija, infekcija HPV-om poznati su i priznati etiološki čimbenici nastanka karcinoma kože. Postavljanje dijagnoze kožnih tumora olakšano je zbog dostupnosti kože pregledu pa se većina tumora otkrije u ranoj fazi. Do patohistološke dijagnoze dolazi se biopsijom. Biopsija kože je najčešće ekscizijska, kojom se kožna promjena uklanja u cijelosti, ili rjeđe incizijska, kad se zbog smještaja ili veličine promjene uzme samo uzorak u dijagnostičke svrhe. Patohistološki nalaz mora, osim dijagnoze, uključivati i podatak o resekcijskim rubovima i dnu lezije kako bismo znali je li ona uklonjena u cijelosti. Katkad su potrebna i posebna imunohistokemijska bojenja radi postavljanja konačne dijagnoze. Visoka je razina izlječivosti, poglavito manjih tumora (više od 90%). Terapija izbora je kirurška resekcija, a zamjenska i podjednako učinkovita metoda je radioterapija.