Down sindrom je genetski poremećaj s kojim se rađa jedno od 650 novorođene djece. Poremećaj nastaje uslijed pogrešnog razvrstavanja kromosoma tijekom diobe spolnih stanica na način da se u stanici nađe višak dijela ili cijelog jednog kromosoma. Down sindrom utječe na djetetov cjelokupan razvoj i kvalitetu života. Najveća pažnja u fizioterapiji pridodaje se problemima lokomotornog i neuromišićnog sustava, a to su hipotonija, hipermobilnost, problemi balansa, grube motoričke sposobnosti (posebice problemi s hodom) i gustoćom koštane mase. Uz njih se javljaju i problemi s hranom i imunitetom, srčane greške, otorinolaringološki problemi, bolesti štitnjače, neurološke, kognitivne i osjetilne poteškoće, problemi s vidom i poremećaj ponašanja. Uloga fizioterapeuta u liječenju djece s Down sindromom je dobra procjena djetetova stanja kroz fizioterapijsku procjenu. Ona se sastoji od procjene mišićnog tonusa te mjernih testova grube i fine motoričke izvedbe, kao što je Gross Motor Function Measure, i skala od kojih su najpoznatije Ashwortova skala, Beightonova skala i Pediatric balance skala. Od velike važnosti je primjena rane intervencije kako bi se postigao što bolji rezultat u liječenju. Kao najučinkovitiji fizioterapijski pristupi pokazali su se neurorazvojna terapija po Bobath-u i Vojta terapija uz primjenu Halliwick terapije, hipoterapije i mnoge druge. Važno je svakom djetetu pristupiti individualno, prateći njegov napredak i prema njemu razviti plan intervencije. Cilj rada je ukazati na probleme s kojima se susreću djeca s Down sindromom kroz holistički pristup razvoju djece te prikazati i potvrditi znanstvenim člancima učinkovitost fizioterapijskog pristupa kod djece s Down sindromom.