Kako demencija progredira simptomi postaju izraženiji. Bolest u nastajanju prvo započinje zaboravljanjem nedavnih događaja. U uznapredovanoj fazi simptomi su gubitak pamćenja, kognitivne poteškoće, poteškoće u samozbrinjavanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Demencija ostavlja negativne posljedice na bolesnike i na članove obitelji, što dovodi do fizičkog, psihičkog, emotivnog i financijskog opterećenja. Najčešći uzroci demencije su cerebrovaskularne bolesti koje utječu na smanjenje perfuzije krvi i propadanje moždanog parenhima. Progresijom neurodegenerativnih promjena simptomatologija se može razlikovati kod lakših i težih uznapredovanih demencija. Mnogi bolesnici boluju i od somatskih i ostalih psihijatrijskih bolesti koje nastaju kao komorbiditeti ove bolesti. Kako bi se sa sigurnošću utvrdila demencija, potrebno je isključiti druge somatske i psihičke bolesti koje imaju iste ili slične simptome. Demencija je neizlječiva, ali tretira se lijekovima koji odgađaju progresiju te otklanjaju ili ublažavaju simptome. Demencija je smrtonosna bolest zbog čega se nad bolesnicima provodi palijativna skrb. Prilikom zdravstvene njege medicinske sestre se susreću s raznim problemima koje uzrokuje demencija poput kognitivnih, somatskih i funkcionalnih oštećenja. Važan aspekt zdravstvene njege je prepoznati rane znakove demencije. Medicinske sestre procjenjuju stanje i potrebe dementnih osoba te izrađuju plan zdravstvene njege kojim se uzima u obzir potrebe za pružanjem zdravstvene njege. Zdravstvena njega usmjerena je u zbrinjavanje potreba osoba s demencijom što je najviše izraženo u uznapredovanom stadiju. Demencija ne djeluje samo na bolesnike već i na sve osobe koje skrbe za njih. Komunikacija ima važnu ulogu u zdravstvenoj njezi za bolesnike oboljele od demencije. U svrhu postizanja što bolje komunikacije može pomoći poznavanje detalja povijesti dementnog bolesnika. Dementne osobe kod uznapredovanog stadija bolesti i gubitkom govornih sposobnosti ne mogu ukazati na prisustvo boli.