Starenje je neizbježan fiziološki proces koji započinje rođenjem. Starenje ima svoj psihološki, biološki i socijalni aspekt, a prema dinamici može biti primarno, to jest određeno normalnim fiziološkim procesima i sekundarno, obilježeno patološkim promjenama i opadanjem funkcija organa s povećanjem broja godina. Uzimajući u obzir da je starenje karakterizirano opadanjem fizioloških i kognitivnih sposobnosti, postoje drugačiji oblici reagiranja na starost. Sam proces starenja pokušavaju objasniti i neke teorije o starenju, koje se međusobno nadopunjuju i isprepliću. Fiziološke promjene, koje obuhvaćaju promjene na gotovo svim organskim sustavima, zahtijevaju i promjene u životnom stilu starije osobe, koje mogu biti otežane zbog nekih faktora ili procesa koje starenje nosi. Vrlo su bitni i pojmovi uspješnog i optimalnog starenja koji su karakterizirani pogledom i prihvaćanjem vlastite starosti. Osim njih, postoji i aktivno starenje koje podrazumijeva proces razvijanja i održavanja funkcionalne sposobnosti u starijoj životnoj dobi. Omogućuje starijim ljudima da ostani aktivni, uzimajući u obzir tjelesni, duhovni i socijalni aspekt. U cjelokupnom procesu starenja i skrbi za starije, od iznimne je važnosti sestrinski pristup koji se temelji na utvrđivanju potreba, planiranju ciljeva i intervencija, provedbi intervencija te evaluaciji. Medicinska sestra treba imati sustavan, logičan i racionalan pristup, razvijene komunikacijske vještine te uz sve to poštivati načela usmjerena na stariju osobu kao jedinstvenu osobu s vlastitim potrebama, problemima i stavovima.