Stigmatizacija psihijatrijskih bolesnika poznata je još iz davnina. Na temelju povijesnih podataka dalo bi se zaključiti kako se kroz povijest mijenjao pristup prema psihičkim bolesnicima. Međutim pristup prema prevenciji stigmatizacije i dalje ostaje izostavljen. Razlog slabom pridavanju pažnje prema psihičkom bolesniku je najčešće bio strah od opasnosti. U stvaranju stigme prema psihičkom bolesniku veliku ulogu imaju stavovi, predrasude te stereotipi koje pojedinac i društvo stvara tokom života. Problem koji nastaje kod stigmatizacije psihičkih bolesnika jest česta generalizacija skupine na temelju djela pojedinca,najčešće ne uzevši u obzir različitost dijagnoza i ljudske osobnosti. Stigmatizacija dolazi od grčke riječi naglasiti, označiti i istaknuti. Definirana je kao oznaka srama i isključivanja osoba. Kao takva dovodi do stigme oboljele osobe koja kasnije rezultira socijalnom izolacijom psihički oboljelog. Stigmu izazivaju one situacije u kojima se osoba koja boluje od bilo kojeg poremećaja ne pridržava određenih normi koje je društvo odredilo, dok pod najstigmatiziranije skupine spadaju upravo osobe oboljene od psihičkih poremećaja. Stigmatizacija dovodi do brojnih poteškoća kod osobe koja boluje. Uz samu težinu poremećaja kod oboljelog, te uz socijalnu isključenost kao rezultat generalizacije i neznanja društva, najčešće dolazi do autostigmatizacije psihički oboljelog bolesnika. Ne prihvaćanje od strane društva, psihički oboljeli bolesnici shvaćaju kao manjak osobne vrijednosti što rezultira prekidom liječenja, i strahom od izloženosti prilikom pomoći druge osobe. Krajnji rezultat jest relaps i pogoršanje bolesti. Osim oboljele osobe, sa stigmom se susreću i obitelji oboljelog. Također, važnu ulogu na stigmatizaciju pisihičkih bolesika imaju mediji. Medijski utjecaj na društvo uvelike kreira stavove o psihičkim bolesnicima koji najčešće rezultiraju stereotipima, te stigmom psihički oboljelog. Filmovi, serije, novine i ostali medijski alati tijekom prikaza psihičkog bolesnika najčešće imaju negativnu konotaciju, dok novinari radi privlačenja pažnje čitatelja objavljuju senzacionalističke objave o nasilju ili negativnoj situaciji počinjenoj upravo od strane psihički oboljele osobe. Takvim medijskim pristupom pridonosi se stvaranju negativne slike o psihički oboljelim osobama. Naime mediji prikazuju i pozitivne slike o psihički oboljelim osobama te borbu i život stigmatiziranih osoba, ali znatno rijeđe.