Danas je smrt jedina sigurnost u ovom nesigurnom svijetu. Svi znaju da će smrt na kraju nastupiti, sviđalo se to nekome ili ne. Čovjek se često mora suočiti sa smrću voljenih, čak i prije nego što se suoči sa vlastitom smrću, a to je ono što smrt čini potresnom, neosvojivom i zastrašujućom. Unatoč svom tom znanju, većini nas je vrlo teško razmišljati o smrti sebe i voljene osobe. Većina nas osjeća strah od smrti, jer je možda najosnovniji ljudski odgovor na smrt bijeg od smrti, ali čini se da neki ljudi smrt vide kao jednostavno rješenje svojih složenih problema. Koliko god bili sigurni da ćemo se roditi, sigurno ćemo i umrijeti. U povijesti i danas rasa, klasa i kultura definiraju pristup procesu umiranja i način na koji se doživljava dobra smrt. Smrt i umiranje nije dobro planirano, niti se o njima razmišlja, dok se situacija ne pojavi. Ipak, danas se pristup smrti i umiranju mijenja zbog napretka medicinske tehnologije i lijekova koji povećavaju životni vijek. Ovaj rad analizira suvremenije pristupe umiranju i smrti kao što su palijativna skrb i hospicij, kao i eutanaziju i distanaziju.