Postupnim razvojem društva, od agrarnog do industrijskog, započinje i razvoj tehnologije. Sukladno tome, sve se više počinju iskorištavati prirodni resursi. Ujedno, broj stanovnika neprestano raste i prirodni se resursi ne mogu obnavljati tolikom brzinom kolikom ih se iskorištava. Danas na svijetu živi više od sedam milijardi ljudi i svi oni, bez obzira na kojem dijelu planeta žive, koriste prirodne resurse kako bi zadovoljili svoje potrebe (1). U suvremenom društvu smeće i otpad postaju ekološki problem čije je rješenje od iznimne važnosti. Svakim danom svjedoci smo sve goreg stanja okoliša u pogledu njegovog onečišćenja uzrokovanog djelovanjem čovjeka. Onečišćenje podrazumijeva unošenje štetnih materijala u okoliš ugrožavajući tako ljude, biljke, životinje i njihova staništa. Postoji od kad postoji i čovjek, ali je do današnjih dana poprimilo tolike razmjere da je nužno djelovanje svih nas zajedno kako bismo osigurali sebi i budućim generacijama zdrav i kvalitetan život. Često se otpad i smeće poistovjećuju, ali to nisu iste stvari te ih treba razlikovati. Smeće je neselektivno odložen otpad koji se više ne može upotrijebiti kao sirovina, tj. to je nusproizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja s vlastitim otpadom (2). Otpad se u Republici Hrvatskoj godinama zanemarivao, odlagao u prirodu pa su tako nastala brojna divlja odlagališta, a ni odlagališta nisu bila u puno boljem stanju. Uviđajući posljedice takvog ponašanja, od 2004. godine radi se na boljim i kvalitetnijim rješenjima glede pravilnog zbrinjavanja otpada. Donose se brojni zakoni, strategije i planovi, a ulaskom u Europsku Uniju postajemo dužni uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Jedno od bitnih sastavnica cjelovitog sustava gospodarenja otpadom je smanjenje otpada koji nastaje od hrane. Čovjek svakodnevno proizvodi otpad od hrane, kako u kućanstvima, tako i na radnom mjestu, u školama, na putu do posla, škole i slično. Dakle, otpad od hrane nastaje u svim segmentima ljudskog djelovanja. Ovaj diplomski rad daje opis problema otpada koji nastaje od hrane u đačkim domovima u Republici Hrvatskoj. U radu će biti dan prikaz vrsta otpada, načini odvajanja i recikliranja otpada, definicije otpada koji nastaje od hrane te uvođenje HACCAP sustava. Za izradu ovog završnog rada korištena je metoda ankete kojom su analizirane navike i stajališta đačkih domova o otpadu koji nastaje od hrane te njegovom pravilnom zbrinjavanju. Anketa je provedena na uzorku od devet đačkih domova u Republici Hrvatskoj. Na temelju dobivenih rezultata zaključeno je kako đački domovi koji su popunili anketni obrazac razumiju problem prekomjernog nastanka otpada te kroz edukacije i mjere propisane HACCAP sustavom nastoje što efikasnije svesti količine otpada od hrane na minimum. Problem se javlja kod činjenice da je od 58 poslanih anketa dobiven odgovor samo na njih 9. To nam ukazuje na činjenicu da i dalje većina domova ne uviđa važnost smanjenja otpada, razvrstavanja otpada te edukacije osoblja i učenika o pravilnom postupanju s istim. Na razini cijele Hrvatske osviještenost stanovništva nije na zavidnoj razini. I dalje ne postoji dovoljno zelenih otoka i reciklažnih dvorišta gdje bi stanovnici Republike Hrvatske mogli odnijeti svoj otpad. Također, potrebno je brojnim edukativnim programima, javnim tribinama, reklamama i akcijama zainteresirati ljude i potaknuti ih da svi zajedno radimo na očuvanju našeg okoliša. Zemlja je naše jedino stanište s kojega ne možemo nikuda preseliti, stoga ga svi zajedno moramo čuvati.