Plućna ventilacija je važan faktor u opskrbi organizma kisikom, a ovisi o dubini i frekvenciji disanja. Pri tome je znatno važnija alveolarna ventilacija nego ukupna, tj. ona količina zraka koja dolazi do alveola i sudjeluje u izmjeni kisika i ugljičnog dioksida kroz alveolo-kapilarnu membranu. Mehanička ventilacija je način disanja koji se ostvaruje aparatom ili je samo privremena mjera podrške plućnoj funkciji, dok bolesnik ne uspostavi spontano disanje. Sestrinska skrb bolesnika na mehaničkoj ventilaciji zahtijeva kompleksan skup znanja i vještina cjelokupnog zdravstvenog tima. Ovakvi bolesnici su smješteni u jedinicama intenzivne njege, gdje se neprekidno zvučno, svjetlosno i preko ekrana prati rad vitalnih organa. Stavljanje bolesnika na mehaničku ventilaciju podrazumijeva endotrahealnu intubaciju i povezivanje sa ventilatorom. Prema dužini trajanja mehanička ventilacija može biti kratkotrajna i dugotrajna te ovisi o medicinskoj indikaciji ili stanju pojedinca. Koristi se kod kroničnih stanja kao što su teške infektivne bolesti, neuromišićne bolesti, opstruktivne bolesti pluća ili druga stanja koja ograničavaju fiziološku upotrebu mišića za disanje ili dišnih puteva. Da bi se ograničile različite infekcije, što je jedan od bitnih preduvjeta za uspješno ozdravljenje bolesnika, vrlo je važno da medicinsko osoblje posveti posebnu pažnju higijeni i uvjetima rada (toaleta traheobronhijalnog stabla, sterilno rukovanje materijalom i instrumentima, pranje i dezinfekcija ruku, opreme) Krajnji cilj mehaničke ventilacije je održavanje života i zdravlja bolesnika, što predstavlja i najveći uspjeh tima.