Hemato-onkološku bolest kao kroničnu bolest karakterizira izmjena između perioda remisije i relapsa. Citostatska terapija najčešći je način liječenja i kontroliranja bolesti, što s vremena na vrijeme zahtijeva dugotrajne hospitalizacije, a učinci i komplikacije kemoterapije mogu umanjiti kvalitetu života i toliko oslabiti pacijenta da su pojedinci prisiljeni obustaviti sve ostale aktivnosti. Citotoksični lijekovi ili citostatici su lijekovi koji se primjenjuju za uništavanje stanica raka inhibirajući diobu stanica i na taj način uzrokujući umiranje stanica raka. Većina sredstava za liječenje karcinoma je razvijena za intravenoznu upotrebu, a najvažniji razlozi za to su činjenica da obično dolazi do manje gastrointestinalne toksičnosti, trenutni su bioraspoloživost i farmakodinamički učinci, a postoji i mogućnost izmjene brzine doziranja ili čak zaustavljanja infuzije ako se za tim ukaže potreba. Intravenozna kemoterapija se može primjeniti putem periferne ili centralne vene, u bolusu, intermitentnoj infuziji ili putem kontinuirane infuzije. Za sve dugotrajne infuzije, preferirani način primjene je centralni venski pristup. Pri rukovanju s citostaticima važno je voditi računa o sigurnosti proizvoda, sigurnosti pacijenta kojem će biti primjenjena, i sigurnosti osobe koja ih priprema. Kako bi se osigurala najcjelovitija moguća zaštita moraju se istodobno poduzeti zaštitne mjere, poput blokiranja citostatskih lijekova kroz nekoliko barijera i na taj način sprječavanja opasnosti za zdravlje osoblja. Citostatik je potrebno pripremiti i primjeniti poštujući sva pravila asepse, a medicinske sestre su prilikom intravenozne primjene citostatika izložene riziku udisanja, gutanja, dermalne apsorpcije i perkutane ozljede. Nuspojave intravenozne primjene citostatika se mogu podijeliti na lokalne i sistemske. Kako bi mogla adekvatno skrbiti za hematološko-onkološkog bolesnika i pravovremeno uočiti nuspojave primjenjene citostatske terapije, medicinska sestra će postaviti sestrinske dijagnoze pomoću kojih se procijeniti koje su potrebe bolesnika za zdravstvenom njegom, odrediti cilj, planirati intervencije i iste provesti. Važna je kontinuirana edukacija i nadograđivanje postojećih vještina medicinske sestre kako bi se osigurala optimalna zdravstvena skrb.