Bioetika je nastala kao spontani pokret, a s vremenom izrasla u respektabilnu znanstvenu disciplinu koja nastoji otvaranjem etičkih pitanja koja prate znanstvena istraživanja u svim područjima ljudskoga djelovanja, ukazati na brojne etičke dvojbe, potaknuti rasprave o njima i time doprinijeti osvješćivanju problematike koja se dotiče svakoga živog bića, a samo ju čovjek koji ju je i prouzročio može i riješiti. Bioetika je primjena etike u području medicine i zdravstvene zaštite. Bioetička senzibilnost sposobnost je cjeloživotnog razvijanja svijesti o važnosti života, življenja (bios) i prepoznavanja i rješavanja problema bioetike. Obrazovanje iz bioetike udružuje racionalnost znanstvenog razvoja s empatijom moralnog bića, usmjerenošću ka budućnosti tehnologije sa brigom za pravdu, pravednost i dobrotu integrativnog bioetičkog okvira, održavanjem i iščekivanjem napretka uz uvažavanje bližnjih koji žive i solidarnost s njegovim stanjem. Donošenje etičkih odluka izazov je za profesionalce iz fizioterapije, koji se suočavaju s povećanjem broja problema i situacija koje su sve složenije. Vještine donošenja bioetičkih odluka mogu se poboljšati proučavanjem slučajeva i razvijanjem strategije za suočavanje s etičkim pitanjima. Fizioterapeuti nemaju uvijek potpunu kontrolu nad situacijama s kojima se suočavaju. Kada je dobrobit pacijenta ugrožena, pružatelj zdravstvene zaštite izazvan je da upravlja situacijom u najboljem interesu pacijenta. Komunikacija je osobito važna u uspostavljanju i održavanju odnosa fizioterapeuta i pacijenta. Učinkovita komunikacija povezana je s većom međusobnom naklonošću, empatijom, odnosom i povjerenjem. Bioetika i fizioterapija dijele zajednički opseg, a to je autonomija pacijenta. Zdravstvena je zaštita posebna zbog svog utjecaja na mogućnosti, a posebno fizioterapija djeluje na neovisnost i povećanu autonomiju pacijenta. U ovom radu analiziran je bioetički senzibilitet u praksi fizioterapeuta