Završni rad „Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti“ govori o skrbi za bolesnike oboljele od ove bolesti. Parkinsonova bolest je kronična, progresivna, neurodegenerativna bolest mozga uzrokovana degeneracijom dopaminergičkih neurona supstancije nigre. Bolest je prvi opisao James Parkinson 1817. godine. Najčešće se pojavljuje u dobi između 40. i 60. godine života. Prevalencija je veća u muškaraca te raste sa životnom dobi. Bolest počinje pojavom simptoma koji postepeno progrediraju i dovode do postupnog gubitka sposobnosti za rad i samozbrinjavanje. Glavni simptomi Parkinsonove bolesti su tremor u mirovanju (akinetički tremor), usporenost pokreta (bradikinezija), povišeni mišićni tonus (rigor) i posturalna nestabilnost (gubitak posturalnih refleksa). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje je simptomatsko, usmjereno na ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. U liječenju se osim primjene lijekova provodi fizikalna terapija, psihoterapija i kirurško liječenje. Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju Parkinsonove bolesti su levodopa, agonisti dopamina, inhibitori enzima katekol-O-metiltransferaze (COMT), selektivni inhibitori enzima monoaminooksidaze B (MAO-B), antikolinergici, amantadin. Poboljšanju kvalitete života bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti pridonosi kvalitetna sestrinska skrb. Sestrinska skrb je usmjerena na provođenje intervencija koje uključuju pružanje neposredne fizičke pomoći, edukaciju bolesnika i obitelji, psihološku podršku. Smanjena mogućnost brige o sebi u svim segmentima, visok rizik za pad, otežano gutanje i smanjeni unos hrane su najčešće sestrinske dijagnoze bolesnika oboljelih od ove bolesti. Interdisciplinarni pristup u skrbi za bolesnika pridonosi poboljšanju kvalitete života bolesnika.