Šećerna bolest je stanje kronične hiperglikemije, obilježene poremećajem u metabolizmu ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Nastaje uslijed apsolutnog ili relativnog manjka inzulina, inzulinske rezistencije, povećanog stvaranja glukoze, te prekomjernog djelovanja hormona s učinkom suprotnim od inzulina. Broj odraslih osoba oboljelih od dijabetesa u svijetu iznosi oko 463 milijuna ljudi, dok je u Republici Hrvatskoj 2018. godine prema podacima CroDiab-a (Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću) registrirano 303 992 osobe s dijagnozom šećerne bolesti, a procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih oko 500 000. Postoje četiri osnovna oblika šećerne bolesti, a najčešće se pojavljuje u obliku šećerne bolesti tipa 2. Taj tip bolesti karakterističan je za stariju dobnu skupinu, koja ima neuravnoteženu prehranu i povećanu tjelesnu masu. Nekontrolirani dijabetes dovodi do promjena kod svih tjelesnih sustava, a kao posljedica toga javljaju se brojne komplikacije, a najčešće su kardiovaskularne bolesti, retinopatija, nefropatija, neuropatija i dijabetičko stopalo. Akutne komplikacije su vrlo rizične i zahtijevaju hitnu intervenciju, u najgorem slučaju mogu uzrokovati i smrt. Dok se kronične komplikacije postepeno razvijaju i u većini slučajeva uzrokuju invalidnost, a ponekad i smrt. Liječenje šećerne bolesti može biti inzulinsko ili oralnim antidijabeticima ovisno o dijagnosticiranom tipu šećerne bolesti, ali važno je naglasiti i bolesnika educirati o samokontroli glukoze u krvi, dijabetičkoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Bitno je naglasiti i izrazito važnu ulogu medicinske sestre koja bolesnika educira o svim životnim promjenama, samokontroli glukoze i uzimanju terapije. Naime, ukoliko bolesnik održava razinu glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima, pridržava se pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti, može se znatno poboljšati kvaliteta života i produžiti životni vijek oboljele osobe.