Ruptura Ahilove tetive komplicirana je ozljeda, a liječenje iste i dalje je kontroverzna tema među liječnicima i znanstvenicima. Nažalost sve je veća incidencija, te ozljede Ahilove tetive spada u najčešće rupturiranu tetivu u tijelu. Stopa učestalosti ruptura se kreće od 11-37 na 100000 ljudi, češće kod muškaraca i to u rasponu od čak 12:1. Uglavnom se radi o sportskoj ozljedi, svega manji broj ih se javlja zbog nekih drugih uzroka u kasnijem životu. Ozljeda iste utječe na kvalitetu života te predstavlja problem o obavljanju svakodnevnih aktivnosti, posebice kod profesionalnih sportaša kojima jedna takva ruptura označava pauzu od karijere i sportskih aktivnosti. Rehabilitacija je dugotrajna i obavlja se u fazama po protokolu, a sam plan rehabilitacije ovisi o razini aktivnosti. U ovome radu biti će prikazan postupak rehabilitacije kod profesionalnog nogometaša, opisati će se sve fizioterapijske intervencije koje su provedene s ciljem što bržeg i boljeg oporavka, te proces rehabilitacijskih postupaka po tjednima. Cilj je započeti sa što ranijom rehabilitacijom o kojoj ovisi nastavak profesionalne karijere. Ujedno dobro izvedena rehabilitacija znači i brži oporavak i raniji povratak na sportske terene. Rad s navedenom ozljedom zahtjeva određena znanja i vještine fizioterapeuta što dodatno naglašava njegovu neizostavnu ulogu u interdisciplinarnom timu prilikom procesa oporavka. Boljom komunikacijom, dostupnim kliničkim istraživanjima i detaljnijim smjernicama, rasti će i razina kvalitete rehabilitacijskih protokola. Gledamo li ozljedu u cjelini, rehabilitacija zauzima vremenski najduži i najvažniji period, a upravo je fizioterapeut onaj dionik tima koji sudjeluje u njoj kroz sve faze.