Pojam amputacija dolazi od latinske riječi amputatio, što znači odsijecanje. Amputacija je kirurški zahvat koji podrazumijeva odsijecanje kosti u zdravom tkivu. Razlikujemo traumatsku i kiruršku amputaciju. Amputacije se mogu izvoditi na gornjim i donjim ekstremitetima, a postoje brojne razine na kojima se amputacija izvodi. Pojam razina amputacije opisuje mjesto na kojem se dio tijela amputira, a ona je važna zbog kasnijeg odabira odgovarajuće proteze. Razinu amputacije određuje liječnik, a ona ovisi o razlogu za amputaciju. Razine amputacije na donjim ekstremitetima mogu biti u razini stopala, gležnja, potkoljenice, koljena, natkoljenice ili kuka/zdjelice. U Europi se incidencija osoba s amputacijom donjih udova kreće između 17 i 30 na 100 000 stanovnika. Rehabilitacija osoba s transtibijalnom amputacijom provodi se u 5 faza: predoperativna, postoperativna, predprotetička, protetička i faza dugotrajnog kliničkog praćenja. Postoperativna faza rehabilitacije obuhvaća razdoblje neposredno nakon amputacije do saniranja postoperacijske rane. Predprotetička faza rehabilitacije obuhvaća razdoblje pripreme pacijenta za opskrbu protezom, a provodi se od sanacije rane do opskrbe protezom i kompleksne rehabilitacije. Protetička faza rehabilitacije obuhvaća razdoblje rehabilitacije u kojem se planira i provodi protetička opskrba. Primarna rehabilitacija bolesnika s transtibijalnom amputacijom treba se provoditi u zdravstvenim ustanovama specijaliziranim za protetičku rehabilitaciju, s interdisciplinarnim timom stručnjaka po specijaliziranom programu rehabilitacije. Cilj rehabilitacije je postići potpunu neovisnost osobe s transtibijalnom protezom u obavljanju aktivnosti dnevnog života (samozbrinjavanje, produktivnost, razonoda).